SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Ivica Martić: "Dobrota se iz drugih ne izvlači napadanjem i prigovaranjem, već ustrajnim molitvama"

ČITANJA:

Mudr 18,14-16; 19,6-9;

Ps 105,2-3.36-37.42-43;

Lk 18,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Martić:

Ova prispodoba govori o onome što se često događalo i događa danas. Bogaćenje uglednih ljudi na račun sirotinje. U prispodobi to vidimo kroz dva lika. Suca čija se osobnost opisuje da ne može gore. Boga se ne boji, a za ljude ne mari.

I udovice koja je bila simbol svih siromašnih i bespomoćnih. Bilo je očito da se ona, bez novca i veza, ne može nadati nikakvoj pravdi kod takva suca.

No, udovica je imala jedno jako oružje, a to je upornost.

Sudac popušta ne iz dobrote, već iz želje za mirom, da mu udovica ne dodijava.

Ima ljudi koji čine dobro iz sebičnih razloga.

Udovica nam pokazuje kako se dobrota iz drugih ne izvlači napadanjem i prigovaranjem, već ustrajnim molitvama.

Ona iz sudca izvlači dobro strpljivošću i svojom dobrotom.

Ustrajnost pomaže nama, a ne Bogu.

Udovica vjeruje da u sucu ima malo dobra.

Premda na čudan način prispodoba nam govori da je pobjeda na strani slabih.

Iza svega stoji slika dobrog Boga.

I onda kada odgovor ne dolazi odmah valja ustrajati u molitvi.

Jer samo Bog vidi sve. Vidi budućnost, vidi što je za naše konačno, a ne trenutno dobro.

Ova priča proizlazi iz Isusova srca koji ne sumnja u Očevu dobrotu i onda kada dođe križ.

Isus veli nama koji sumnjamo u Božju pravednost na spram našeg života: “Ako se, na kraju, nepravedni i bezobrazni sudac može prikloniti sirotoj udovici, koliko će više Bog, koji je Otac ljubavi, dati svojoj djeci ono što im treba?”

To je istina, ali nije razlog zbog kojeg bismo trebali očekivati da ćemo dobiti ono što molimo.

Otac često mora odbiti zahtjev djeteta, jer zna da bi ono što dijete traži više muke donijelo, no blagoslova. Bog je takav.

Ne znamo što će se dogoditi u sljedećih sat vremena, a kamoli sljedeći tjedan, mjesec ili godina. Samo Bog vidi vrijeme u cjelini i, stoga, samo Bog u konačnici zna što je za nas dobro.

Zato je Isus rekao da se nikada ne smijemo obeshrabriti u molitvi. Zbog toga se pitao hoće li ljudska vjera podnijeti kušnje i dugo čekanje prije ponovnog Isusova dolaska.

Nikada se nećemo umoriti u molitvi i naša se vjera nikada neće pokvariti ako, nakon što smo ponudili Bogu svoje molitve i molbe, dodamo savršenu molitvu koja glas neka bude volja tvoja Gospodine.

Čujemo li ovu udovicu koja nam govori: „Nemoj odustati od Boga!“

Kada ti je najteže – vjeruj. Kada misliš odustati – ustraj.

Kada ti se čini kao da nade nema – moli.

Jedna izreka veli: Svakog dana ponesi košaricu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu.

Čujmo jednu lijepu priču o upornosti.

Koliko čovjek mora biti uporan da bi uspio?

S 31 godinu bankrotirao,

s 32 izgubio u borbi na izborima,

s 34 godine ponovno bankrotirao,

s 35 godina izgubio suprugu,

s 36 doživio slom živaca,

s 38 izgubio izbore,

s 43 godine poražen u kongresu,

s 46 poražen u kongresu,

s 48 poražen u kongresu,

s 55 godina izgubio borbu za mjesto senatora,

s 56 nije uspio postati potpredsjednik,

s 58 izgubio borbu za mjesto senatora,

sa 60 postao 16-i predsjednik SAD-a i zvao se A. Lincoln.

Vlč. Ivica Martić, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u osječkoj Retfali. Foto: Vesna Ljubo