SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Dominik Vukalović: Kako se pripremamo za primanje istinskoga kruha?

ČITANJA:

1Iv 4,7-10;

Ps 72,1-4b.7-8;

Mk 6,34-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«

A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji. Mogli bismo za početak postaviti tri pitanja. Od čega čovjek živi? Što on stvarno treba? Što daje smisao i ispunjenje njegova života? Plitak odgovor na sve ovo bio bi kad bi čovjek odgovorio: Mi trebamo samo jesti i piti, i tada imamo sve.

Isus promatra narod, on ih voli, suosjeća s njima i u današnjem evanđelju vidimo kako je Isus preuzeo brigu i zauzetost za sve ljude. Jednostavno nije prošao između njih, promatrajući ih kao rulju s kojom ne treba uspostavljati kontakte. Nastupa kao katehist jer zna da je ljudima potrebna riječ ohrabrenja. Počeo ih je poučavati, makar je imao u pameti da su ga ljudi došli tražiti samo radi materijalnog interesa.

Nakon kateheze opet se brine za ljude za njihove tjelesne potrebe, a to je hrana. Oslanja se na svoje učenike, neka im oni podare jesti, tj. da i oni dadnu svoj doprinos. No, i oni su zabrinutu jer nemaju ništa osim par kruhova i par ribica. Ali Isus stavlja njihovu vjeru na kušnju jer je od početka znao što će učiniti. I tada se događa čudo umanažanja kruha. Tako da su se svi nasitili i još je preostalo.

U tome čudu vidimo euharistiju. Zato se želimo danas zapitati kako je Isus molio nad kruhom i prije toga blagoslovi Boga, blagoslivljamo li ga i mi isto prije svakog obroka. Da bi kruh došao na stol koliko je potrebno izvršiti radnji, kolike uvjete, koliko ljudi da bi se dobio kruh. Kad sjednemo za stol sjetimo li se svega toga i molimo za ljude i za kišu i za sunce, a naravno da zazivamo i Božji blagoslov.

Kad je Isus učinio čudo umnažanja kruha ljudi su ga htjeli zakraljiti – kao da je on došao radi toga. Ipak to je bilo pogrešno shvaćanje Isusova poslanja. Bog nije postao čovjekom da bi omogućio i zagarantirao luksuzno ugodan život na zemlji, nego se radi o Božjem kraljevstvu koje je s njim došlo među nas ljude. To je kraljevstvo mira, ljubavi, pravednosti i samilosti. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer cijeli svijet ne može biti dovoljan ljudskom srcu. Čovjek je tako velik u svom srcu, ukoliko izvršava nalog svoje besmrtne duše za ono istinito, dobro i lijepo, kao što je rekla sv. Terzija Avilska: “Samo je Bog dovoljan“. Samo Bog može ispuniti čovjekovu čežnju. Ili kao što je to rekao sv. Augustin: „Nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi.“

Isus Krist je pripremao svoje učenike po svojoj riječi i po svojim djelima, da oni mogu primiti istinski kruh, da ga žele primiti u svoja srca, kruh koji dolazi s neba. Taj kruh je on sam, on daruje sve za čim čeznemo u srcima. Tko njega vidi, vidi Oca i prima život vječni. Upravo je to ono što je za nas odlučujuće, što nam treba i što nas ispunjava. Zato svaka župna zajednica, najprije se okuplja kako bi primila Božju riječ, a zatim da primi i blagoslovljeni kruh, odnosno pričest. Molimo na kraju i zagovor Majke Božje da nam pokaže dobar put u kojem nalazimo život u punini. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe svetog Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici.