SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Vjera u uskrsnuće mrtvih temeljna je istina naše kršćanske vjere"

ČITANJA:

1Mak 6,1-13;

Ps 9,2-4.6.16.19;

Lk 20,27-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!«

Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji, dragi vjernici. Današnje evanđelje stavlja pred nas temeljnu istinu naše kršćanske vjere, a to je vjera u uskrsnuće mrtvih. Postoji li život vječni, i ima li što poslije ovog života ili nema, mučilo je ljude svih vremena i kultura. Čovjek kao stvorenje Božje u sebi osjeća potrebu da živi vječno. Pa kad čovjek doživi ovdje na zemlji 80, 90 ili više godina uvijek je to kratko i brzo prođe. Da li se naš ljudski život i naša želja za životom iscrpljuje samo na ovom svijetu. Više je nego očito da je ljudski život vrijedan i da mu je Bog u svojoj milosti odlučio dati nastavak. Ovaj zemaljski život koji živimo samo je jedan lijepi uvod u vječni život. Uskrsnuće nam daje odgovor na to što se događa nakon smrti. Čovjek preko smrti ulazi u vječno blaženstvo, gdje smrti i boli više nema. Uskrsnuće je rješenje svih ljudskih briga i planova, odgovor je to na sva naša nastojanja da životu na zemlji damo smisao. Bez uskrsnuća i života vječnoga ništa ovdje na zemlji ne bi imalo smisla, sve bi bilo uzaludno i bez ikakvog odgovora. Isus nam je zato došao reći i pokazati da postoji život vječni i da poslije smrti čovjek ide u vječnu sreću ili vječnu propast. Treba zato ovaj život živjeti u trajnoj vezi s Isusom i imajući uvijek na pameti da se ovaj život mijenja, i sve treba učiniti da se promijeni na bolje u vječnosti, a ne na gore, na vječnu sramotu ili propast. No ima ljudi koji odbacuju i danas ovaj katolički nauk, koji niječu uskrsnuće upravo kao što su i saduceji nijekali i odbacivali uskrsnuće. Čak se ovdje u ovom evanđeoskom odlomku šale na račun uskrsnuća i izmišljaju priču kako su sedmorica braće imali istu ženu i svi su bili neplodni. Kad dođu zajedno u vječni život čija će tada biti ta žena, kome će na kraju pripasti. Oni svoju zemaljski perspektivu žele kopirati na vječnost, što nikako ne ide. Sve zemaljske stvari kako god lijepe ne mogu se usporediti sa nebeskim stvarima. Svadba je samo slika vječne gozbe i zato Isus kaže u vječnosti niti se žene niti udaju jer im to više ne treba, duše su u nebu potpune i savršene. Ovdje na zemlji se ženimo da nam bude bolje i ljepše, jer muž i žena postaju jedno tijelo i jedna duša, oni su podrška jedno drugome. Čovjek se ovdje na zemlji ostvaruje u potpunosti u ljubavi sa drugom osobom u zajedništvu s drugima, jer onda ima neki cilj i smisao. Svećenik se ostvaruje u zajedništvu sa svojim vjernicima, jedan tako uzvišeni i lijepi dar braka i života sa osobom koju voli propušta i odriče se radi većeg dobra koji nam Bog obećava. Međutim ljudi danas kažu pa nema ništa poslije ovoga života; kad čovjek umre zakopaju ga ostane samo prah i ništa više. Neki govore nema ništa poslije ovoga života jer se nitko nije vratio od mrtvih i rekao nam kako je tamo! Ja im kažem pa kako nitko nije došao pa Isus je došao on je od mrtvih ustao. Isus Krist Sin Božji bio je na križ pribijen, umro je nekoliko sati nakon razapinjanja, položen je u grob i iz tog je groba ustao i ukazao se apostolima. Apostoli su sve to vidjeli i za to su svjedočili. Gotovo su svi dali svoj život za tu istinu – Isus je živ – on je od mrtvih ustao i nama se ukazao. Postoji vječni život i to je radosna vijest to je temeljna vijest. Zato i sveti Pavao ,kad je to shvatio i obratio se, pisao je da ljude približi Kristu i vjeri u vječni život. Ne bi apostoli, ne bi ni sv. Pavao, niti svi drugi mučenici dali život za nešto u što nisu sigurni, za nešto što nisu doživjeli i vidjeli. Vječni život vidjeli su u vjeri i zato su mogli podnijeti mučeništvo, progone i sve drugo…

Zanimljiva je anegdota iz života vidioca iz Fatime. Franjo, Jacinta i Lucija vidjeli su Blaženu Djevicu Mariju u Fatimi, Lucija je razgovarala sa Gospom, a drugi su slušali. Marija im je tada pokazala nebo i djeca su onako iskreno rekla mi bi htjeli odmah u nebo. “Franjo i Jacinta će uskoro doći u nebo”, rekla je Gospa Luciji, “a ti ćeš još neko vrijeme ostati na zemlji”. Tako je i bilo godinu dana kasnije umrli su i preselili se u nebo. Sv. Franjo i Jacinta Marto su najmlađi sveci Katoličke crkve. Ta iskrena želja i nada tinja u svakom čovjeku, u svakom od nas da živi vječno, da dođe u nebo. Samo tvrde i nevjerne duše mogu ignorirati tu želju koja je upisana duboko u našoj duši. Kao što su saduceji ostali tvrdi i nevjerni tako neki i danas ne žele vjerovati u ono što je nama kršćanima objavljeno i navješteno. Možemo na kraju samo zaključiti sa nekim pismoznancima koji su rekli, jer su i sami sigurno to osjećali, da žele živjeti vječno i da im je uskrsnuće na srcu: »Učitelju! Dobro si rekao!« Učitelj nam je rekao sve što je za naša spasenje potrebno, On nam je i pokazao kako se dolazi u kuću Očevu, zato mu vjerujemo. Amen.

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.