SVAKODNEVNO U 07:45 S. Ljiljana Radošević: "Bez molitve je svaki pothvat beskoristan"

ČITANJA:

Iz 30,19-21.23-26;

Ps 147,1-6;

Mt 9,35-38; 10,1.6-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima; »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi:

Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

I današnji evanđeoski tekst kao da nas požuruje na aktivno zalaganje u Isusovoj misiji liječenja i naviještanja blizine Božjeg kraljevstva. Vrijeme došašća je zato najprikladnije, jer nas podsjeća na Gospodinov skori dolazak. Nema vremena za gubljenje i spavanje na već postignutom. Opet susrećemo Isusa koji “Vidjevši mnoštvo, sažali se nad njim, jer bijahu izmučeni i srvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: ’Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.’”

Matej prikazuje Isusa kao Mesiju na riječi i djelu koji otvara put poslanju učenika. Isusova ljubav i milosrđe jesu socijalne vrline. Razlog Isusovoj pastoralnoj djelatnosti je osvjedočenost da ljudima treba duhovno vodstvo. Isticanje hitnosti poslanja je razlog što je “radnika malo”. Potreba radnika ostaje trajna potreba u Crkvi i zato razlog molitvi “gospodaru žetve da pošalje radnika u žetvu svoju”. Samo zajednica koja svoju vjeru hrani snažnom molitvom sposobna je primati i davati nove pastoralne radnike.

Za naše vrijeme kardinal Robert Sarah u svojoj knjizi “Zamalo će večer i dan je na izmaku” naglašava isto: “Svako nastojanje da se Crkva i vjera ojačaju, bez sjedinjenja s Bogom, bit će uzaludno. Bez molitve bit ćemo cimbal što zveči… Molitva mora postati naše najnutarnjije disanje… Ako isponove ne otkrijemo smisao dugih i strpljivih bdijenja uz Gospodina, izdat ćemo ga. Upravo to se dogodilo apostolima… Svećenici, posebno moraju imati dušu koja moli. Bez toga i najveći socijalni pothvat bit će beskoristan, čak i štetan… Nije dakle riječ o tome da množimo pobožnosti. Riječ je o šutnji i klanjanju. Valja nam biti na koljenima. Riječ je o strahopoštovanju kojim ulazimo u liturgiju. Ona nije kazalište, nego je djelo Božje… Na koljena! To je jedino sredstvo… Kako bih volio da se sa svega svijeta uzdigne duboka i neprekidna molitva, hvalbena i u poniznu klanjanju. U dan kad ta tiha pjesma odjekne u srcima, Gospodin će je moći čuti i putem svoje djece djelovati. Kad postupamo drukčije, svojim agitacijama i brbljarijama postavljamo mu zapreke. Ako kao sv. Ivan ne položimo glavu na Kristovo srce, nećemo imati snage slijediti ga sve do križa. Ako ne nađemo vremena da poslušamo otkucaje srca našeg Boga, mi ćemo ga ostaviti, mi ćemo ga izdati kako to učiniše sami apostoli.” (str.13-14.)

Gospodin čezne za takvim radnicima!

s. Ljiljana Radošević. Foto: Brankica Lukačević