SVAKODNEVNO U 07:45 S. Ljiljana Radošević: "Nikad nismo toliko siromašni da nemamo što darovati"

ČITANJA:

Iz 25,6-10a;

Ps 23,1-6;

Mt 15,29-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«

Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Matej nam donosi jednu od uobičajenih Isusovih zgoda dok je hodao sa svojim učenicima obilazeći gradove i sela Galileje i Judeje. Nikad nije propustio priliku da pouči svoje učenike i čitavo mnoštvo o razlogu svog dolaska među nas ljude. Kod Isusa su najprije uslijedila djela, a onda kroz pouke tumačio ono što je činio. Tako je to bilo i ovaj put.

“Nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogim drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi”.

Isus je došao među nas, u naš svijet da nas liječi i ozdravlja. I nas danas. Sebe i svoje bližnje možemo i polagati Isusu do nogu po vjeri i molitvi. Važno je pustiti Isusu da on to čini kako i kada hoće. On će to učiniti, ali ne bez naše zauzetosti.

“Isus dozva svoje učenike pa im reče: ”Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću, da ne klonu putem”.

Događaj je motiviran Isusovom sućuti, jer on prvi uzima inicijativu. Pozvao je svoje učenike da s njima podijeli svoju sućut za narod. Istu će ulogu povjeriti svojim učenicima. Učenici se uključuju, ali se baš ne snalaze. Sami od sebe nisu sposobni odgovoriti na glad naroda. Zato pitaju Isusa: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?” Učenici računaju samo sa svojim malim, ograničenim mogućnostima. Iz svoje nemoći postavljaju Isusu pitanje. Isus ih neće prepustiti njihovom jadikovanju, nego će ih uključiti u zajedničku akciju.

“Koliko kruhova imate?” Oni će: “Sedam, i malo riba”. Nato zapovijedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jedoše i nasitiše se, a od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.”

Nikad nismo toliko siromašni da nemamo što darovati. Važno je uključiti se, i Isusu omogućiti da po nama djeluje. I vrijeme došašća te na to poziva.

s. Ljiljana Radošević. Foto: Brankica Lukačević