SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Šanko: Znamo li ostati s Gospodinom?

ČITANJA:

1Sam 1, 9-20;

Otpj. pj.: 1Sam 2, 1.4-8;

Mk 1, 21b-28

Tekst evanđelja:

I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Isus u subotu uđe u sinagogu – ovim riječima počinje ovo Markovo Evanđelje kako bi opisalo jedan tipičan Isusov dan. Uđe u sinagogu, naviješta Evanđelje, zatim se događa čudo i reakcija ljudi, Isus se na kraju povlači na molitvu ili u osamu…

Na ovaj nam se način daje i ritam jednog života u kojemu nakon akcije slijedi molitva, ali i svaka akcija dolazi iz molitve i zajedništva s Ocem. To je ujedno i razlog zbog kojega su ljudi ostajali zaneseni njegovom naukom, jer je učio prenoseći ljudima Božju blizinu u koju je bio uronjen.

Bog već u Starom Zavjetu najavljuje preko Mojsija da će poslije njega podignuti proroka kao što je on, između njegove braće. Mojsije je bio poseban upravo po blizini koju je uživao pred Bogom. Iz usta u usta Bog mu je govorio. Zanesenost, veličina i snaga proroka dolazi iz njegovog prebivanja u Božjoj blizini i njegovom društvu. Otuda i privlačnost i strast u njegovim riječima i djelima. Zato može progovoriti srcu bližnjih jer ono što prodire u srce jest osobno iskustvo blizine i ljubavi.

Naglasak je ovdje da svaki plodan navještaj ovisi ne o našim sposobnostima nego o tome znamo li ostati s Gospodinom. U Misalu svakodnevno molimo: Hvala ti što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služim. U evanđelju će evanđelist zapisati: ustanovi dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati. Naglasak je na riječi prebivati, biti u Bogu i iz toga stanja izlaziti prema drugima.

Danas se možemo prepoznati i mi u ovom čovjeku koji je opsjednut nečistim duhom i koji se je zatekao u sinagogi. Primijetimo da njegova reakcija slijedi tek nakon poučavanja kada đavao vidi zanesenost ljudi i opasnost da promijene svoj život zbog Isusova navještaja. Neprijatelj vidi da mu plijen bježi i s tim se ne može pomiriti.

Zlo ne može mirovati u susretu s dobrom, jer ga pogađa u korijen bića. Događa se to često i u našim životima kada vidimo kako neko činjenje dobra jednostavno provocira ljude koji drugačije žive, te se razotkriju tako da počinju obezvrjeđivati ono što je dobro. Prisutno je tu često i ismijavanje onih koji žele živjeti kršćanski. Možemo to primijetiti već od škole pa do radnog mjesta, društvenog, kulturnog i političkog života.

Isusova riječ smeta i odzvanja svijetom po njegovoj Crkvi. Dosta je vidjeti reakcije zlobnika na govore svetih Papa našega vremena. Osim ovog općeg primjera i mi se danas možemo direktnije prepoznati u ovome opsjednutom, jer i mi imamo u sebi teritorije koji još uvijek nisu nastanjeni od Boga. I mi imamo krajeve koji se bune jer nas Isus izaziva i provocira da se promijenimo, a nama se možda sviđa da živimo ovako kako smo navikli jer nas manje košta. Lakše nam je ostati u svojoj KOMFOR ZONI. Što me to smeta, ili što se to opire u meni Isusovom nauku?

Da bih došao do života moram najprije umrijeti nekim stvarima koje me od njega dijele, moram mu predati teritorije na koje još nije stupio. Da bih umro sebi i ja moram proći kroz centralno pitanje današnjeg Evanđelja: Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine? Koliko Isus ima stvarni utjecaj na način moga ponašanja? Donosim li svoje životne odluke iz odnosa s Njim? Koliko mu dopuštam da me mijenja? Koliko sam njegov, koliko ja Autoru Ljubavi dopuštam da uđe u moje ljubavi?

Isus namjerno želi isprovocirati zlo da iziđe. Svaka Sveta Misa, svaka molitva je egzorcizam, svaki moj susret s njegom Riječi koja, ako je čitam s ozbiljnošću, ima snagu preobraziti moj svijet i život. Ali najprije to zlo treba izići iz mene, treba biti prepoznato, treba se očitovati, treba mu dati ime, treba ga osvijestiti. To može biti i neka teška situacija u mome životu koja će mi pomoći da se očituje ono što u mome životu još nije pod vlašću Isusovom. To je prilika da i ja ozdravim duhovno.

Ipak vidimo da to ne ide bez boli. Ali ova je ljekovita bol! Bog ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom (Job 5,18).

Ovdje vidimo i kako Zlo miješa istinu i laž, vidimo njegovu taktiku. On doduše iznosi istinu o Isusu: znam tko si – Svetac Božji, ali govori o tome da je Isus onaj koji nas želi uništiti. Đavao želi iskriviti sliku Boga. Prikazati ga kao neprijatelja naše sreće. Podvaliti nam sumnju u ljubav i voljenost. Kao i kod Eve, želi nas svojim poluistinama uvući i dijalog i odvojiti od ljubavi. Eva nije pogriješila tek onda kada je ubrala plod. Ona je pogriješila kada je sa Zlom ušla u raspravu. Tu je započeo pad.

ISUS nam ovdje pokazuje kako se boriti sa zlom. On ne ulazi u dijalog kao Eva. Isus ne razgovara sa sumnjama. Sjetimo se kušnji u pustinji. I ovdje kao i u pustinji kratak je i odriješit: UMUKNI I IZAĐI…!!! To je i nama primjer kako se boriti s lašcem od početka. Sasjeći laž u početku i ne dati mjesta đavlu.

Fra Tomislav Šanko, provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu