SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Krunoslav Kocijan: Tko je uz Isusa već je u Kraljevstvu nebeskom

ČITANJA:

Iz 35,1-6a.10;

Ps 146,6c-10;

Jak 5,7-10;

Mt 11,2-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode,

gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

I blago onom tko se ne sablazni o mene.«

Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano:

‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’

Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!

Slavimo treću nedjelju došašća, koja se u starini nazivala nedjelja Gaudete, zbog ulazne pjesme uzete iz Poslanice Filipljanima (4, 4). Ova je nedjelja oaza radosti u spremanju na Kristov dolazak.

Židovi su očekivali Mesiju. I to kroz duga stoljeća. Ta se mesijanska nada izvila iz stalno ponavljanih proročkih navještaja. No, danas znamo da se to iščekivanje bilo razvilo jednosmjerno i jednostrano. Većina ljudi Isusova vremena iščekivala je Mesiju kao političkog osloboditelja, Mesiju Gromovnika koji će zgromiti svoje i njihove neprijatelje. Isus je imao mnogo muke, i sa svojim učenicima – s njima baš najviše! – da ih privije svojoj vlastitoj slici o sebi.

I evo, u srcu Evanđelja po Mateju, u najvećem razvoju Isusove mesijanske aktivnosti, sâm Ivan šalje svoje učenike da ga pitaju: „Jesi li ti Onaj…?“ Rekli bismo: „Onaj pravi?“ Pitanje se nadovezuje na „djela Kristova“ (usp. Mt 11, 2). Ona su bila predmet nejasnoće i nesigurnosti. Manje su se očitovala kao „sjekira položena na korijen stablima“, a više su očitovala oproštenje i mir.

Krist nije došao „rukom jakom i mišicom ispruženom“, nego kao onaj koji „stijenja što tek tinja neće ugasiti i trske stučene neće prelomiti“ (usp. Mt 12, 20a = Iz 42, 3). Nije se uključio u svijet moći i snage, u više slojeve, nego ga zanima mali svijet. I eto, baš taj i takav Krist Ivanovom poslanstvu ne odgovara izravno. Navodi im Izaijine riječi, upravo iz današnjega prvog čitanja (Iz 35, 5-6 = Mt 11, 5). Isus se, dakle, legitimira kao Mesija Osloboditelj, Spasitelj, Ozdravitelj, Čovjekoljubac…

Odlomak iz Knjige proroka Izaije može se nazvati Izaijinom odom radosti jer navješćuje najveću radost: skori dolazak Mesije, koji će čovjeku donijeti radost oslobođenja. U prorokovoj se viziji cijela zemlja raduje i od veselja kliče poput ljiljana u cvatu. No, pustinja u kojoj će provrijeti voda, stepa kroz koju će poteći potoci, sažgana zemlja i žedno raspucano tlo koje će postati jezero – samo su ukrašena pozornica, scenarij za novog čovjeka, čovjeka ispunjena srećom i radošću.

Ono što čovjek jest, ono u što vjeruje i čemu se nada, ono što čovjek ljubi, nitko ne može uništiti. I samom je proroku to bilo jasno. Nadahnut Duhom Božjim, Izaija je uvjeren kako radost i veselje koje čovjek u sebi nosi, vjera i nada koje u srcu ima, mogu nadvladati i prevladati svu i svaku tugu i žalost, svu bijedu i neimaštinu, bolest i nemoć. Jer naša nada i naša radost je u Bogu.

On daje da duhovni slijepac progleda, da čovjek koji u životu hramlje ne samo prohoda, nego i proskače. Onomu čiji je jezik bio nijem za riječi kao što su radost, mir, vjera, ljubav, nada – Bog daje da o njima ne samo govori, nego da ih i naviješta kličući od veselja! Drugim riječima, ako dopustimo da nam Bog priđe, da uđe u naš život, preplavit će nas rijeke radosti. Po nama onda dolina suza, od zla sažgana, spaljena i porušena zemlja, uistinu može postati obećana zemlja i pronađeni raj.

Ova nas nedjelja, dakle, zove na radost, unatoč šokantnom načinu Božjega djelovanja po Isusu. Kao nekoć Krstitelju, i nama danas Isus poručuje: „Blago onom tko se ne sablazni o mene!“ (Mt 11, 6). Time pokazuje da zna kako neki dobronamjerni sunarodnjaci očekuju drugačijeg Mesiju. Njegova „djela“ dovode u pitanje njihovu vjeru u Njega.

Uza sve to, On ne mijenja svoj način djelovanja, uvjeren da tako traži nebeski Otac. A Njegovo Kraljevstvo počinje uz Isusa, uprisutnitelja spasenja što ga Bog nudi, jer po Isusu Bog milosno vlada svijetom, a Isus je prvi čovjek koji je svakom žilicom svoga bića poslušan Ocu. Tko je uz Isusa, tko u njemu neobičnom prepoznaje i prihvaća Božjeg poslanika, već je u Kraljevstvu nebeskom. Uz takvog Isusa želimo ostati, osjećajući se siromasima kojima On naviješta radosnu vijest spasenja.

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, odgojitelj bogoslova u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda