SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Krunoslav Kocijan: Sa svom odlučnošću težimo za Kraljevstvom nebeskim!

ČITANJA:

Iz 41,13-20;

Ps 145,1.9-13b;

Mt 11,11-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.«

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!

Današnje evanđelje završava riječima: „Tko ima uši, neka čuje!“ (Mt 11, 15). U našem razmišljanju krenimo upravo od tih riječi. Molimo Gospodina da nam otvori uši za svoju riječ! Neka nas nauči da budemo pozorni, da pripazimo na način na koji slušamo što nam Bog govori. To je Božja riječ; nije poput naših ljudskih riječi, a razlikuje se i od bilo kakve lijepe književnosti, ma kako genijalno bila napisana. Želimo prihvatiti Božju riječ. Neka nam On pomogne da mu znamo bolje služiti i spremnije se zauzimati u širenju Njegova kraljevstva.

Ivan Krstitelj je jedan od biblijskih likova koji nas pripravlja za Božić. On pokazuje na Isusa, Pomazanika Božjega kojega su Izraelci iščekivali. No, ljudi su očekivali da Mesiju najavi neki čudotvorac, netko tko bi radio spektakularne stvari, čudesne znakove kao Ilija – a ne netko tko poziva na radikalnu promjenu života.

Svojom je gromoglasnom besjedom Ivan pripremao mnoštvo za Isusov dolazak, a kad je Isus konačno došao, krstio ga je u Jordanu i proglasio Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta. Isus priznaje Ivanovu veličinu; izriče o njemu ono što nitko do tada nije rekao. Nije to samo neka jednostavna i učtiva pohvala. Nije to prazna retorika. Ivan je veći od svih koji su se rodili od žene. Tu se ne radi samo o njegovim suvremenicima, nego i o svim naraštajima ljudi kroz povijest. Isus je to mogao reći jer je i najbolje znao tko je Ivan.

No, uz Ivanovu veličinu, Isus naglašava i bitnu razliku između Starog i Novog zavjeta. Ivan je na neki način sličan Mojsiju. Mojsije je vodio Izraelce do granice s obećanom zemljom, ali mu nije bilo dano prijeći tu granicu. Unatoč tome, ispunio je svoju zadaću. Isto tako, svoju je zadaću ispunio i Ivan, kojemu u tom pogledu nitko nije ravan. Otvorio je vrata Novoga zavjeta, vrata kroz koja su drugi mogli proći.

Isus, dakle, tvrdi da je Ivan Krstitelj, iz perspektive Staroga zavjeta, najveći prorok. A iz perspektive Novoga zavjeta svaki čovjek otkupljen krvlju Kristovom ima veće dostojanstvo i vrijednost i od Ivana Krstitelja.

Svatko od nas može imati dostojanstvo djeteta Božjega. Milost krštenja je nova kvaliteta života za svakoga koji je prima. U tome je razlika. To se i svih nas krštenih tiče. To je i milost odgovornosti. Ne radi se tu o nekom natjecanju u veličini, važnosti ili vrijednosti. To je jednostavni dar, kojim od početka ulazimo u suživot s Bogom kakvog nije bilo u Starome savezu.

Riječi da se Kraljevstvo nebesko silovito probija znače da Kristovi vjernici mogu doživjeti protivljenja koja dolaze od strane zlih ljudi, protivnika Kraljevstva Božjega. Za tu silu izvana su itekako dobro znali Isusovi slušatelji, koji su poznavali sudbinu Ivana Krstitelja. Znali su to i kršćani, za koje je Matej napisao svoje evanđelje. Trebala im je čvrsta vjera i mnogo strpljenja kako bi mogli izdržati suprotstavljanje silnih, nasilničkih moćnika svoga vremena.

Međutim, Kraljevstvo se Božje probija i silom unutar svakoga ljudskog srca, budući da svaki kršćanin osjeća da se ljudska narav protivi evanđeoskom nauku i zahtjevima. Nije lako kročiti strmim putem i probijati se kroz uska vrata.

Kraljevstvo Božje se ne gradi u dokolici, nebrizi i popustljivosti. Treba se boriti i ustrajavati u prihvaćenim odlukama i zacrtanim planovima. A sve to u običnom životu. Ne negdje drugdje, u zamišljenom svijetu, nego ondje gdje se nalazimo i živimo: u našim konkretnim životima; ne kasnije ili sutra, nego danas; u ovom prostoru i u ovom vremenu. To je ta sila i silina koja je potrebna u uspostavi Kraljevstva nebeskoga.

Ohrabrimo se stoga i odvažimo, prihvatimo biti crvić o kojemu govori prorok Izaija. Bog nas, naime, čini velikima i vrijednima. Sa svom odlučnošću težimo za Kraljevstvom nebeskim. Dopustimo da nas uzdrma onaj Bog koji se pojavio u Isusu. Založimo se da se Njegovo kraljevstvo – usprkos zapreka – ostvari u svijetu.

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, odgojitelj bogoslova u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda