SVAKODNEVNO U 07:45 Don Marko Medo: "Lakše je obratiti okorjelog grešnika nego umišljenog vjernika"

ČITANJA:

Po izboru i Slavlja posvete crkve:

Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17);

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 2,13-22

Tekst evanđelja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Jednoga dana Isus ugleda Zakeja i pozove ga: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući” (Lk 19,5). Narod mrmlja, ali Isus odlazi u Zakejevu kuću.

Isus ugleda ženu koja se baca pred njegove noge, cjeliva ih i plače. Šimun, pravednik, mrmlja: “Kad bi znao kakva je to žena!” (Lk 7,39). Isus je to znao, ali prigovara Šimunu.

Isus susreće gubavca. Narod se sklanja i mrmlja. On ispruži ruku, dotakne ga se govoreći: “Hoću, očisti se!” (Lk 5,13). Isusu dovode neku ženu zatečenu u preljubu. Velikom grijehu!

Svi je žele osuditi. Isus se umješa i kaže: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen”. Nitko nije imao hrabrosti to učiniti. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Idi i odsada nemoj više griješiti” (Iv 8,10-11).

Očita je jedna namjera: Isus želi obnoviti, želi spasiti čovjeka. On osuđuje grijeh i to naglašava, dok mi u isto vrijeme činimo upravo suprotno. Često osuđujemo osobu koja griješi i ne pomaknemo ni prstom kako bismo podigli onoga koji je pao, kako bismo pomogli i približili se “udaljenom”. A ako i djelujemo, često važemo tuđe pogreške, dok Bog oprašta u potpunosti i neprestano.

Zapravo, u Evanđelju postoji drugi element iznenađenja, a odnosi se upravo na nas vjernike.

Ako s jedne strane nalazimo Isusa milosrdnog prema grešnicima, s druge strane vidimo strogog, ozbiljnog, polemičnog, gotovo krutog Isusa upravo prema “onima koji su išli u hram”, prema onima koji su poštivali subotu”, prema onima koji su prepisivali biblijske rečenice i pohranjivali ih u kožne kutijice te ih nosili zavezane za ruku i na čelu”.

Isus zapravo dolazi do toga da remeti mir Jeruzalemskog hrama: to je epizoda, ogromne religiozne važnosti, koju pripovijedaju sva četvorica evanđelista. Mora da je izazivala veliku pozornost.

Isus je sišao u Jeruzalem zbog slavlja Pashe.

Što je tamo zatekao? Uzduž trijema koji je okruživao hram ugleda tešku trgovinu, trgovinu koja je vrijeđala značenje hrama, dakle vrijeđala je i Boga. Svima je uzviknuo: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku” (Iv 2,16).

Isus je stroži s “vjernicima” nego s udaljenima!

A sveti Bernard je zamjetio: “Puno je lakše obratiti okorjelog grešnika, nego promijeniti život iskvarenog vjernika”.

Epizoda u hramu je i otvorena osuda svakog pokušaja pretvaranja religije u nisku trgovinu.

To je kušnja koja se uvijek vraća.

Na kraju, Isus svojim postupkom dovodi u pitanje hram, kao mjesto na kojem se traži sigurnost u obredu, u molitvi, klanjanju, a danas možemo reći u Misi.

Dovoljno je pročitati Jeremijine riječi, na koje se Isus eksplicitno (izravno, jasno) obazire. Kaže Jeremija: “Vi kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, slijedite tuđe bogove…a zatim dolazite u hram i govorite: Spašeni smo!Ne! Uzdajete se u kriva djela i to vam neće pomoći”.

Kolike li istine! Razmislite samo!

Neispravni život se ne ispravlja samo molitvom: ispravlja se moleći i mijenjajući život.

Ne ispravljaju se krive stvari recitirajući neki psalam: krive stvari se ispravljaju samo popravljajući ih, a zatim recitirajući psalam u istini.

Epizoda u hramu je poziv na borbu kako vjera ne bi ostala na razini pameti (mozga) kao ideja, već kako bi postala život. Ono što Isus osuđuje jest religija bez djela, religija onoga koji moli i živi kao oni koji ne mole, onoga koji vjeruje i živi kao oni koji ne vjeruju.

U Evanđelju po Mateju donesen je slavni, živopisni dijalog između nedosljednog vjernika i Gospodina. Vrijedi ga ponovno poslušati.

“Mnogi će me u onaj dan pitati: Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Mt 7,22-23).

Ovo je jasan govor. Bog je, ustvari, istina; Njegova riječ je nevjerojatno jasna i providna za naše dobro.

Otvorena srca prihvatimo ovu istinu i dopustimo se očistiti od svih naših laži.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.