SVAKODNEVNO U 07:30 Vlč. Željko Nestić: "Dođi, slijedi me!"

SV. MATEJ, apostol i evanđelist

ČITANJA:
Ef 4,1-7.11-13; Ps 19,2-5; Mt 9,9-13

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?« A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« Riječ Gospodnja.

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu!

Danas u crkvi slavimo blagdan sv. Mateja, evanđelista. Red je da nam crkva nudi upravo njegovo evanđelje – poziv Mateja! Tako bismo mogli i nazvati današnji ulomak! No, taj Matej nije neki izmišljeni lik legendi, već on je – ja i ti! Ovaj evanđeoski ulomak tiče se direktno Mateja mene, ili Mateja tebe! Veni, seque me! Dođi, slijedi me! Primijetimo da je Isus taj koji započinje ovaj dijalog – on je ugledao Mateja, njegova je inicijativa, on je početak. Matej carinik, kao i svi carinici svojega vremena nisu baš uživali ugled u društvu u kojem su živjeli. Oni su bili omražena skupina ljudi koji su radili za Rimskog okupatora, za Rimljane! Oni su ubirali porez i davali ga Rimu. Naravno da je tada – kao uostalom i danas – čovjek bio u trajnoj opasnosti da iskoristi svoj društveni položaj – a mnogi su to koristili pa bi ubirali poreza i više nego je trebalo! Toga ima i danas! No, ne samo zbog viška ubranog poreza, oni su bili izloženi svim ljudima, Židovima, ali i poganima –to jest – bili su trajno nečisti, nesposobni, za bilo koju vrstu sudjelovanja u židovskim obredima. Radili su, kako je to bilo uvjerenje mnogih, prljav i grešan posao. Carinarnica ko` carinarnica. Mnogo ljudi je ondje prolazilo, susretalo se, svašta se tu govorilo, ozbiljno i neozbiljno, krivo i pravo – u tim govorkanjima – možemo slobodno misliti kako je Matej imao prilike čuti o tom nekom Isusu koji, nije kao drugi. Isusu – koji daje priliku i onima za koje se držalo da su otpisani. Isusu koji je liječio neizlječive, okupljao ljude koji su ga slušali i odlazili promijenjeni.

Carinik Matej – očito nije bio zadovoljan sa svojim radnim mjestom – osjećao je da ima još nešto više od tih kovanica, papira i poreza. Kao da se u njemu samome rodila čežnja za promjenom – htio je reći – dosta je – „ne mogu više ovako“ – ali nije mogao! Sjedio je u carinarnici! Sve dok ga Isus nije ugledao i pozvao ga da ga slijedi: „Pođi za mnom!“ Možda nam je poznat osjećaj kada u svojim svakodnevicama, na poslu, kod kuće, u parku, …, imamo onaj osjećaj: to nije to! Mora biti nešto više od ovoga. Moram činiti nešto više od ovoga – možda u tom osjećaju Isus govori: Pođi za mnom! Isus ovdje nije rekao; evo vjerujte kako vam ja govorim, naučavajte kako ja naučavam – već – „Pođi za mnom!“ To podrazumijeva da svoje stopalo stavimo u otisak njegova stopala, da prolazimo istim putem, podrazumijeva da čujemo što je i sām slušao, vidimo što je gledao, osjećamo što je osjećao – potpuno se uživjeti u njegov otisak, dok i sami ne postanemo kao On. Dakle, da budemo jasniji – ne misli se ovdje samo na ulogu svećenika ili redovničkog poziva! Između ostalog i to, da! Ali i svakog drugog poziva. Liječnika, učiteljice, policajca, spremačice, vozača tramvaja… svakome govori: Pođi za mnom! Izuj svoje stare cipele, i hodaj mojim stopama. Nije lako odlučiti se na taj pothvat. Ta odluka donosi se svakodnevno – već sada od jutra! U najmanjim i najbanalnijim stvarima. U svemu što radim – uvijek imam mogućnost učiniti ovako ili onako, pošteno ili nepošteno, krivo ili pravo – a on kaže: Pođi za mnom!

U životu Mateja, u tvom i mom životu, može se dogoditi obrat – moguće se situacija od „sjedenja“ okrene iliti obrati u „ustajanje“! Zanimljivo je da taj događaj nije samo osobna nada za Mateja – po njemu i oko njega – gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol – tu su sa Isusom jeli i pili. Jedan Matej, okuplja mnoge slične njemu, koje Isus nije pogledao i pozvao, ali posredstvom Matejeva odaziva – mnogi njemu slični – odjednom se nalaze zajedno za istim stolom sa Isusom. Koji obrat?! Isus voli grešnike. Eto nam nade! Crkva je skupina grešnika koji su pozvani na obraćenje.
Nakon Isusova poziva, mog odaziva – slijedi zajednička gozba, kao znak prisnijeg odnosa – to je dinamika života s Bogom!

Onda, kao i danas, vidjevši to, farizeji počinju svoje mrmljanje. Cijeli svijet im se ruši. Carinici i grešnici sa Isusom za istim stolom. Ali Isus ostaje miran. Odgovara im dobro im poznatom poslovicom: Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima! Farizeji, skupina samoprozvanih pravednika – očito je promašila razlog Isusova dolaska. Zanimljiv je ovaj Isusov odgovor ili uputa. Nije on njima tumačio razliku pravednosti i milosrđa, pravednika i grešnika već im govori: hajdete i proučite što znači: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva!“ Farizeji su posramljeni – ali sami su to tražili.
No, i farizeji spadaju u onu grupu ljudi kojoj je trajno ponuđena Isusova ruka i poziv: “Dođi i slijedi me!”