SVAKODNEVNO U 07:30 Vlč. Željko Nestić: Divljenje koje pokreće

ČITANJA:
Prop 11, 9 – 12, 8; Ps 90, 3 -6.12-14.17; Lk 9, 43b-45

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše a bojahu se upitati ga o tome. Riječ Gospodnja.

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu!

Konačno subota – za one koji rade ili idu u školu, malo odaha. Uvijek je bilo onih koji se samo dive Isusu i svemu što je činio i kako je govorio. Često su ljudi padali u stanje divljenja i oduševljenja. O divljenju je nedavno govorio i papa Franjo na svetoj misi sa kardinalima – ističući je kao važnu kvalitetu čovjeka i dio duhovnog života – divljenje. Stvarno, možemo se složiti da smo izgubili sposobnost diviti se, dati se zadiviti i fascinirati. Divljenje nas pokreće u kreativnom smislu. Potrebno je biti zadivljen i ako nismo, bilo bi dobro, što prije, u sebi probuditi tu kvalitetu koji svaki ima. S druge strane, opasnost je da se samo zadržimo na divljenju i milini riječi – da ju iskoristimo za popravljanje volje i dan učinimo ljepšim. Divljenje nas zaustavi, inspirira i pokreće na djelovanje. Nije loše da ostanemo zadivljeni Isusovim govorom i djelima, i slobodno zastanimo u tom divljenju, ali onda nam je krenuti, tu Riječ, utjeloviti – učiniti je zbiljnom, stvarnom. Sada imamo zatvoreni krug. Sada je to nešto!

Često slušamo kako nas Isus savjetuje, usmjerava, govori i otkriva nam Boga – ali danas kao da posebno želi da ga čujemo. Zato i veli: „Uzmite k srcu ove riječi“ – nemojte da to prođe samo tako: rekla-kazala, idemo dalje. Kako se njegovi učenici ne bi sablaznili i ostali zatečeni kada se to dogodi, unaprijed znaju: Sin Čovječji – Isus, bit će predan ljudima. Na milost i nemilost! A kako onda,
tako i danas – ljudi znaju biti nemilosrdni. Kako ćemo mi danas s njime postupati? Dobro bi bilo postaviti ga u sredinu moga dana, staviti ga na stol kao onaj svijećnjak sa svijećom da me svojom svjetlošću vodi. Moguće i mi koji puta ne razumijemo uopće što nam Isus poručuje, kao i ovi iz evanđelja. „Ali oni ne razumješe te besjede“. Nije niti potrebno uvijek sve razumjeti – sve doznati, u sve u ubaciti, sve razjasniti, protumačiti, analizirati… ostani koji puta i u neznanju i vrati se divljenju, pričekaj da te inspirira na novu akciju, ali cijelo vrijeme vjerujte da u tome niste ostavljeni sami – i to je prostor rasta u vjeri. No, na tu se neizvjesnost i nepredvidivost treba odvažiti. Ili, ako bismo pojednostavili možda ove Isusove riječi, kao da nam kaže: ljudi, lijepo je što mi se divite i što mislite o meni samo najbolje – samo vas unaprijed želim upoznati s time da ćete se možda razočarati kada me vidite ubijenog na križu – ali to sam Vam ja. Takav vas zovem da idete za mnom.

Stara poslovica veli: „Tko pita, ne skita“, a ovi iz evanđelja, piše Luka: „bojahu se upitati ga o tome.“ Ne samo da nisu ništa razumjeli što im je govorio, već su se i bojali pitati. To nam je poznato, kada nešto ne razumijemo, nešto kao da nismo shvatili, a nezgodno nam je pitati. I opet, možda je i bolje tako – ponekad, ta unutarnja napetost dovodi me do novih iskustava – otkrivanja samog sebe i pronalaska slike Božje u nama.

Dragi slušatelji, dozvolite si biti u stavu divljenja – ostati fasciniran – zapanjen milinom koju nam je Bog danas priredio. Pa ako i ne razumiješ, a strah te pitati – šuti i gledaj – doći će odgovor u pravo vrijeme! Sretno danas!