SVAKODNEVNO 7:30 Fra Andrija Bilokapić o Dobrom Pastiru

DNEVNA ČITANJA:

Dj 11,1-18

Ps 42,2-3; 43,3-4

Iv 10,1-10

Iz evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.  A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Mir vam i dobro, dragi slušatelji Riječi Božje. Crkva nas i preko radija poslužuje Riječju Gospodnjom. Isus progovara u slikama. Evanđelje je nastalo u određenom prostoru, u određenom vremenu i ima obilježja tih slika. Najdublje istine možemo izreći samo u slikama. Roditelj se obraća svom djetetu “Sunce moje, srce moje, zlato moje”. Evo, tako Isus izgovara nama riječ, izgovara poruku, izgovara sebe i nas u slici pastira i ovaca. To je zaista povlaštena slika u Novom zavjetu. Naime, mi smo izgubili taj osjećaj, značenje te slike jer mnogi nisu ni vidjeli živu ovcu, a kamoli da bi znali njen sadržaj.

Naime, pastir i ovce su jedno. Oni se uzajamno hrane. Pastir hrani ovce, a ovce hrane pastira. Židov čuva ovcu, uzdrži ovcu zato da se odjene, zbog vune i zbog mlijeka, da ima hranu za svoju obitelj. Ali, tu se razvija neobična uzajamnost. Smijem opisati jedan svoj dragi susret s mojim dragim profesorom Bonaventurom Dudom. Rekao sam mu za vrijeme susreta u našoj samostanskoj
blagovaonici: „Bono, mene su ovce o dobrom pastiru naučile više nego vi svim svojim pisanjima i predavanjima“. On je skočio sa sjedalice, kako je bio temperamentan, zagrlio me, poljubio i rekao: „Što mi to nisi rekao na ispitu, dobio bi izvrsnu ocjenu“. Dakle, pastir je doista središnji lik. U prispodobi, on se doista brine za svoje ovce. Ovce poznaju njegov glas. Naime, kod Židova, više pastira bi skupili svoje ovce, pomiješali bi ih, oni bi zajedno prenoćili, cijelo stado. Ujutro bi došao svaki pastir, svakog stada. I kada bi pastir progovorio, ovce bi se razlučivale jedne od drugih, svako stado
prepoznavalo je glas svoga vlasnika i slijedile su ga. Pastir je išao pred njima. Isus kaže: „Zaista, zaista…“ – to je svečani govor da je ovo istina. Isus je pastir koji se zalaže za ovce, koji želi nahraniti. On ide ispred. Ne traži ništa od ovaca, od nas ne traži ništa što sam prije ne živi.

Važno je prepoznati sebe u Njegovom glasu. Važno je čuti da On meni progovara. Važno je čuti kamo me On želi odvesti. Dakle, prepustiti se Isusu da nam služi. Biti kršćanin znači dopustiti Bogu da me pouči, da mi služi. Tako Isus postaje vrata – vrata kroz koja Bog dolazi na ovu zemlju i postaje vrata koja čovjeka uzdižu u kuću Božju. U kuću Očevu. To je blisko zajedništvo. Uz Njega, samo uz Njega možemo nalaziti pašu. Isus govori u slici hrane, pića. Ovo ovdje je neizmjerno više od naše zemljane hrane, više je od zemljanog pića. Riječ evanđeosku možemo shvatiti, odnosno spoznati iz druge riječi. Možda nam bolje u susretu sa Samarijankom Isus govori o piću, o hrani. Naime, Isus u razgovoru sa Samarijankom nudi, daje, traži od Samarijanke povjerenje da je voljena u njenom grijehu i nudi joj piće, duha Božjega. Nudi joj vodu koja struji u život vječni. Hraneći Samarijanku ljubavlju, Isus biva sam nahranjen. I kaže učenicima, „Hraniti mi se valja hranom koju vi ne poznate“. A njegova hrana jest čudo koje se događa u srcu vjernika. Tako je mudrost, sva mudrost kršćanina, u daru primiti Darivatelja, primiti dar s ljubavlju.

Gospodin nam je dao dva dara, i u njemu nam je dao treći, odnosno sebe. Dao nam je dar života i brine se za naš život i dao nam je dar svemira od naših roditelja do sunca, zvijezda i mjeseca, do zraka i vode. Sve nam je to dao, ali mudrost je u tom daru primiti Njega, Njime se hraniti i ući u zajedništvo s Njime.