Svaki je radnik vrijedan svoje plaće

ČITANJA:

Sir 35, 1-12

Ps 50,5-8.14.23

Mk 10, 28-31

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni.  A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«”

Dragi prijatelju, mir tebi!

Svaki je radnik vrijedan svoje plaće, zar ne? Rad kojim odgovorno pristupamo životnim obvezama usko je vezan uz nagradu koju ćeš dobiti zauzvrat. Određenim povlasticama rad se dodatno nagrađuje i privlači radnika ostati u sustavu svoga posla.

Istovremeno, svjesni smo nemira koji se često stvara zbog nepravde poslodavaca ili sustava po kojem se uzima mnogo od očekivanoga. Poštujući naravno iskrene poteškoće svakog radnika i želeći da se u tome napokon uvede pravedniji odnos, želim ipak upitati: „Na koje bi obveze svoga rada, predanja ipak pristali slobodno svjesno?“ Budimo iskreni, često se događaju simetrične situacije, obje nepravedne – poslodavac uskraćuje prava radniku, radnik umanjuje aktivnost u radu – koliko je moguće. U ovoj igri nema pobjednika osim ako je u pitanju trenutak jačeg. To je zemaljski trajni postupak na koji smo naviknuti.

Današnje evanđelje govori o odnosu Gospodina „poslodavca“ prema svojim radnicima – apostolima i njihovim nasljednicima. Petar reče Isusu: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ A Isus odgovori: „Zaista, kažem vam , nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom trenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“ Naš nebeski poslodavac nije nalik zemaljskom za kojeg bi isto mogli pomisliti kako nas samo uskraćuje u pravima očekujući naš nastavak vjernog rada. Velika bi nam se poteškoća nadvila na život kad bi Gospodina poistovjećivali sa zemaljskim gospodarima. Gospodin nas, našim radom i odricanjem milosrdno upućuje jedni na druge, kao znak, zalog i nagrada za sve dobro učinjeno. Želi nas zaposliti u prekrasnom projektu – činiti sve novo, bolje … koliko je moguće. Povjerenje Gospodinovo u naše mogućnosti i vjernost po kojoj postajemo iskreno i dobri ljudi stvara ozračje svijeta u kojem, iako uskraćeni, imamo bogatstvo zajednice mira, poštovanje, suradnje jedni s drugima. Taj svijet pristupa zakonima interesa postepeno ga mijenjajući na zakon dobra i pravednosti za sve. Možemo li povjerovati, da u pomisli kako su svi korumpirani i nepravedni, Gospodin upravo nas upućuje dati alternativu po kojoj, svojim životom, drukčije pokazujemo. Neki su to već uspjeli, čeka se i na moj i tvoj odgovor, danas i na mjestu gdje jesmo.

Ako uspijemo pored dobra ovdje, Gospodin nam obećava i život vječni. Vjerujem da se vrijedi potruditi.

Mir tebi!