„Što tražite Živoga među mrtvima?"

ČITANJA:

Dj 10,34a.37-43;

Ps 118,1-2.16-17.22-23;

Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8);

Iv 20,1-9

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

“Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”(Iv 20,2)

Samo tih nekoliko jednostavnih riječi za najavu Uskrsa. Nije ovdje, tijelo je nestalo. Ivanov izvještaj o otkriću praznog Isusova groba odražava ondašnje židovsko vjerovanje da duh pokojnika lebdi oko groba kroz tri dana nakon ukopa. Marija Magdalena je, u skladu s tom vjerom, pošla “prvog dana u tjednu rano ujutro” na grob Učitelja i prijatelja da mu iskaže počast, jer je prošao propisani blagdanski počinak. Otkrivši da je ogromni kamen odmaknut s groba otrčala je te javila Petru i “drugom učeniku kojega je Isus ljubio”. Marijina gesta prema tijelu svoga Gospodina i Učitelja, uzvišena je gesta koja svjedoči o ljubavi, ali i o golemoj boli. Teško je vidjeti kako naši umiru. Još teže je bespomoćno promatrati nepravednu osudu, ponižavanje onoga za kojega znamo da govori istinu. Jako je teško ustanoviti kako čežnja za vlašću nad slabima može nijekati samoga Boga do te mjere da ga se isključi iz društva. Bol je bila velika i očito da su se žene, među kojima i Marija Magdalena, nadale ublažiti je izvršavajući s velikim poštovanjem te obredne geste prema onom kojega su slušale i voljele. Nije bilo snage za riječi, a prazan grob je darovan kao znak prijelaza iz boli u nadu. Najprije, iz tišine toga praznog groba čuje se riječ anđela: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji…“ To je zaista Gospodin Isus, razapet, kojemu je Marija došla iskazati počast rano ujutro. Isus, koji je svjedočio o Očevoj dobroti i ljubavi, o njegovoj volji za obnovom saveza s čovječanstvom. Isus, sin Božji koji se borio protiv tlačenja ubogih i malenih. To je Isus nepravedno osuđen zbog snage i istinitosti njegova života koji uznemiruje moćnike.

A sada, kao da su te istine o Njemu pale u vodu pred prazninom groba, u biti pred spoznajom da su ukrali njegovo tijelo! Ali ne! Prazan je grob! Nije ovdje! Sudbonosan je taj znak praznog groba uskrsnog jutra! Kako nam može pomoći smoći snage nastavljati živjeti našu povijest? Naime, nije li praznina ono čega se najviše bojimo na svijetu? Praznina koja zastrašuje i ostavlja nemoćnim, onemogućuje svaki pokret, uništava svaku nadu. Praznina koja daje vjerovati u moć ništavila. Daje često misliti da ništavilo, smrt može sve izbrisati, sve uništiti počevši od ljubavi. Da ništa više nema smisla. Da je teško živjeti, a još teže umrijeti. Ali Riječ nanovo odzvanja po glasu anđela: Uskrsnu kako reče! Vratila se Riječ koja daje život tamo gdje se mislilo da ga više ne može biti. Vratila se Riječ koja je potvrda ostvarenog obećanja, Riječ koja je naša sigurnost i koja ispunjava životom ono što je naizgled izgubljeno i mrtvo.

Dragi prijatelji, Uskrs je blagovijest da nijedan ljudski život ne može izgubiti smisao, da ljubav nikada nije uništena, da je darovan život uvijek sjeme za druge vrijedne živote, da se život pronađe u izobilju tek kada se potpuno izgubi. Iz praznine u kojoj naši pogledi često izgube svako obzorje nade, teče Riječ koja obnavlja život i daje mu smisao.