Što je vjera i kako je živjeti?

ČITANJA:

Hab 1,2-4

Ps 95

2 Tim 1,6-8.13-14

Lk 17,5-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Središnja tema današnjih misnih čitanja je vjera. Želi nam odgovoriti na pitanja: Što je vjera? Što ona znači u mom životu? U povijesti čovječanstva? Kako živjeti vjeru? I apostoli su na početku današnjeg evanđelja zamolili Isusa: ‘Umnoži nam vjeru!’

Prorok Habakuk, u prvom čitanju, zapomaže pred Bogom zbog teških prilika svoga naroda. Iznutra bezakonja, jer je Izrael nevjeran svome Bogu; izvana nasilje i premoć neprijatelja koji pustoše sve do čega stignu. Oni su oruđe božanske pravde koja kažnjava židovski narod, iako ti neprijatelji ne griješe manje od njih. I prorok zapomaže: ‘Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a ti da ne čuješ?… Zašto puštaš da gledam nepravdu?’ I Bog mu odgovara neka se strpi, jer će on u svoje vrijeme donijeti spas pravedniku: ‘Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od svoje vjere živjeti’. Bog nalaže proroku da to zapiše, ureže u pločice, za sva vremena. Pravednik živi snagom vjere i predanja, prianjanjem uz Božji zakon. Vjera je vjerno i odano prianjanje uz Boga, čvrsto i trajno podlaganje Božjoj volji. Živjeti od vjere znači provoditi život u predanju Bogu, unatoč kušnjama i progonstvima.

Ova pouka vrijedi za Izrael, za kršćanina, za svakoga koji vjeruje u bilo kojim vremenima. Vrijedi u svakoj prilici u životu pojedinca, naroda, Crkve. I onda kad se sve odvija kao da Bog toga ne vidi ili kao da uopće ne postoji – i onda moramo ostati stalni u vjeri.

Drugo čitanje razvija jedan drugi vid vjere: hrabro svjedočanstvo za Krista i evanđelje. Odvažni apostol, koji je zbog vjere pretrpio velike nevolje i bezbrojne opasnosti, mogao je savjetovati svog učenika i suradnika da se ne plaši pred poteškoćama nego neka poput njega trpi za evanđelje. Ni kršćanin koji nije spreman nešto pretrpjeti za svoju vjeru, neće se moći oduprijeti napadajima neprijatelja. Ljudski je da se u nekim prilikama pojavi bojažljivost ili strah, ali to možemo svladati ‘po snazi Božjoj’ i ‘pomoću Duha Svetog koji prebiva u nama’.

Nakon ovih razmišljanja i nama dolazi kao sama od sebe molitva apostola iz današnjeg evanđelja, koji su svjesni da evanđeoske zahtjeve mogu ostvariti samo velikom vjerom: ‘Gospodine, umnoži nam vjeru’. Nije važna količina nego kvaliteta vjere. Ako je i jedva vidljiva, kao sitno zrno gorušičino, ostvaruje čudesna i velika djela. Vjera je predanje Bogu i njegovim obećanjima. U toj i takvoj vjeri ostvarujemo svoj život i prepoznajemo da je sve što činimo zapravo djelo milosti Božje. I zato ne smijemo očekivati nekakvu nagradu, nego poput slugu iz evanđelja reći: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’ I upravo ta spremnost, da u poniznosti surađujemo s milošću Božjom, stvara u nama i po nama velika, čudesna djela.