Prihvatimo poziv na osobno obraćenje

ČITANJA:

Iz 65,17-21;

Ps 30,2.4.5-6.11-12a.13b;

Iv 4,43-54

Tekst evanđelja – Biblijski tekst iz Ivanova evanđelja nudi zanimljivo razmišljanje. Ivan piše, kako Isus iz Samarije ode u Galileju i sam izjavljuje da prorok nema časti u svom zavičaju. Međutim, kad je stigao u Galileju, kao da je bio zatečen jer, Galilejci ga lijepo primiše, očito zbog interesa i čuda koje je prethodno učinio, kojeg su Galilejci registrirali u Jeruzalemu za blagdana.

A u Kani Galilejskoj gdje je pretvorio vodu u vino, piše Ivan, bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina, te kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga zamoli da siđe i ozdravi mu sina, jer već samo što nije umro. A Isus će: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” Kaže mu kraljevski službenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete”! Kaže mu Isus: “Idi, sin tvoj živi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih, dakle, kad mu je krenulo nabolje? Rekoše mu: “Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.” Tada otac shvati da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: “Sin tvoj živi.” Riječ Gospodnja!

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji HKR-a. na početku susreta, želim zamoliti Gospodina da otvori naša srca za Riječ Božju. Ponekad nismo sposobni dopustiti Riječi Božjoj da se u nama nastani dok slušamo i osluškujemo Pismo. Zato ovaj i sve slijedeće zajedničke susrete stavljam pred Gospodina i molim da budemo otvoreni i spremni čuti poruku koju nam upućuje po Riječi svojoj.

U biblijskom odlomku, Ivan na samom početku, opisuje Isusov hod od Samarije do Galileje. Unatoč izjavi da prorok nema časti u svom zavičaju, ipak je Isus iznenađen lijepom dobrodošlicom. Ali Isus ne gradi svoju budućnost na ljepoti dobrodošlice. On ukazuje i prozire namjere te naglašava interes koji je, najvjerojatnije zbog prethodnih čuda koja je učinio u Jeruzalemu za blagdana. I gle novog čuda. Pojavi se carski predstavnik te očajan ulazi u komunikaciju s molbom Isusu da mu ozdravi sina. A kad ga Isus uvjeri da će njegov sin živjeti, kaže Pismo, čovjek povjerova Isusovim riječima.

Međutim, kada Ivan predstavlja Isusovo javno djelovanje on strukturira oko sedam znakova. Prvi je pretvaranje vode u vino u Kani (Iv 2,1-11). Današnje čitanje opisuje drugi od sedam znakova. Za Ivana znak nije samo neki neobični vanjski događaj, nego i tajanstveno događanje koje otkriva Boga i vodi k vjeri. I dok razmatram, uočavam kako se između Isusa i onih s kojima se susretao otvarao prostor povjerenja. Isus traži vjeru. Traži povjerenje. Traži iskrenost. Zašto? Upravo zato, jer je vjera, povjerenje i iskrenost prostor između Isusa i osoba koje mu dolaze kroz ranjenu slomljenost, baš kao i kraljevski službenik, koji u prostoru svoje slomljenosti, vapaja i molitve, susreće milosrdnog Isusa koji ga „otvara“ i vodi u misterij Radosne Vijesti.

A Riječ Božja koju zajedno lomimo darovana je upravo meni i tebi. Stoga, dragi prijatelji i slušatelji, živimo Riječ Božju i učinimo od te Riječi za sebe svakodnevnu hranu i potrebno svjetlo kako bismo u vjeri vidjeli kako i u nama niču klice Duha Svetoga. Prihvatimo poziv na osobno obraćenje. Riječ Božja upućena nama, poziva nas u cjelokupno Kristovo vazmeno otajstvo, u Njegovu smrt i uskrsnuće kako bi i naše sudjelovanje bilo plod Duha svetoga, jer jedino mjesto gdje možemo naći mir, radost i sreću jest Isus. Jedini Isus briše naše suze i liječi naše rane. Znajmo prijatelji, Bog nas ludo voli.

I na kraju, poštovani prijatelji, naš susret, završit ću riječima pape Franje: „ Neka ti Bog dade da shvatiš koja je to riječ, koja je Isusova poruka, koju Bog želi reći svijetu i po tvom životu. Dopusti tu preobrazbu. Dopusti da te Duh obnovi, kako bi se to moglo dogoditi, kako i tvoje dragocjeno poslanje ne bi propalo“! Amen!