Potrebna je ustrajnost u molitvi

ČITANJA:

Est 4,17k-m.r-t;

Ps 138,1-3.7c-8;

Mt 7,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu! Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

Isus je svojim učenicima najprije davao primjer postojane molitve. To su i oni sami uočili i na više mjesta zapisali kako se Isus zadržavao u molitvi. Iz osobnoga iskustva molitve Isus i svoje poučava kako treba uvijek moliti i nikada u molitvi ne posustati. Ti učenici iz Isusove škole nisu tek dvanaestorica apostola nego svatko od nas tko čita i sluša njegove riječi. Biti Isusov učenik znači pažljivo slušati i usvajati njegove riječi. Kad govori o odnosu čovjeka s Bogom Isus tada poziva na molitvu. Svi imamo i poznajemo iskustvo molitve. Znamo načine i uvijek pronalazimo nove načine kako s Bogom komunicirati, kako kvalitetno moliti. Isusova je riječ da je ponajprije potrebno biti ustrajan molitelj. Ne posustajati kada dođu krize, već dapače tada još iskrenije i pouzdanije moliti. Svatko bi od nas htio dozrjeti u dobrom molitelja, dobrog vjernika. Što je stoga kršćaninova molitva?

Sklopljene ruke, prignuta koljena i usne u tihom izgovaranju prošnji izvanjski su znaci molitve. Odraz je to nutarnje želje pridobiti naklonost Božju. Bez Boga ne možemo uspjeti, a svatko bi htio biti uspješan. Zato molimo. Molitva uspostavlja posebnu vezu između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Molitva je dijalog, u njoj se govori i osluškuje odgovor. Molitva je sveto vrijeme, jer uzdiže u sveti odnos s Bogom. Molitva nisu tek riječi, nego stav, raspoloženje i odnos. U njoj se zbližavamo s tajnom, s Bogom koji me u svemu nadilazi, a opet mi je tako blizak da s njime mogu razgovarati. U molitvi doživljavamo Božju veličinu i njegovu moć u krhkosti ljudskoga života. Odgovor na ljudske molitve uvijek je iskustvo Božje bliskosti, privrženosti, dobrote, pažnje i ljubavi.

‘Bez mene ne možete učiniti ništa’, jedna je Isusova riječ koja nas može motivirati na molitvu. Uspješnost, kvaliteta i bogatstvo našega života mjeri se kroz povezanost s Isusom. Želimo li takav život, valja nam moliti. Čovjek je društveno biće, neprestano u odnosu i komunikaciji. Takvi smo stvoreni. Molitva uspostavlja komunikaciju i odnos s Bogom. Zajednička molitva povezuje nas i međusobno. Zato i molimo kako bismo ušli u doticaj s Bogom i bližnjima kojima smo okruženi. Molimo i zato jer njome možemo isprositi od Boga brojne milosti i darove. Zato nam Isus danas snažno i jasno poručuje o molitvi: ‘Ištite i dat će vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se.’ Molitva je to traženje i kucanje.

Molitva je prema ovom Isusovom poučku očito trajno stanje, a ne trenutak. Događa nam se da Boga doživljavamo poput servisne ili hitne službe. Zato i molitvu pretvaramo u ‘poziv u pomoć’ onda kada zaškripi. Isus onima koji se žele dati poučiti o molitvi jasno veli da je molitva naša svakodnevnica, ono s čime živimo i radimo. Zato i dodaje molitvi Očenaša riječi: ‘Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!’ Nije riječ o prigodičnom traženju u trenutku nevolje ili potrebe, već trajnom stavu povezanosti i privrženosti s Bogom. Inače se lako dogodi da se obeshrabrimo jer Bog u određenom trenutku na naše potrebe nije, po nama, pravovaljano i pravovremeno odgovorio. Kršćaninova molitva treba biti ustrajna i postojana. Ona se sastoji od neprestanog kucanja na vrata Božjega srca. Ona se ne iscrpljuje već sazrijeva u sve snažniju bliskost s Bogom. Moliti nam je za dar ustrajnosti u molitvi.

Isus nam jamči kako će Otac uslišiti one koji su nepokolebljivi u molitvi. Onaj tko ište, veli Isus, nije nesiguran hoće li dobiti nego – prima. Onaj tko traži, nije nesiguran hoće li naći nego – nalazi. Onaj tko kuca nije u ne izvjesnosti hoće li mu se otvoriti – već mu se otvara. Tako veli Isus. U tome je cijeli život čovjekov: primiti, pronaći i ući.

Smijemo zaključiti da je molitva prije svega stav čovjeka prema Bogu. Njemu najprije pripada zahvalnost, čast i pohvala. Ali Njemu upućujemo i svoje molitve. Netko zgodno reče da je čovjek ‘prosjak Božji’. Onaj koji od Boga nešto prosi. A upravo je to molitva. Molitva nije ponižavanje, ono je uvijek uzdizanje. Kleknuti na koljena i moliti ne znači biti malen, već velik. Jer čovjek je najveći dok je na koljenima u molitvi. I da ne pričamo tek o molitvi radije odvojimo vrijeme današnjega dana kada ćemo naprosto moliti. Sjetimo se poziva s početka korizme: Isus nas je jasno poučio na Pepelnicu kako je molitva jedna noga tronošca uz post i milostinju koja daje stabilnost kršćaninovu duhovnom životu. Molimo i vi i ja, i to ne sumnjičavo već s iskrenim povjerenjem da ćemo biti uslišani. Otac svojih ne odbija, već dobrima obdaruje one koji ga ištu.