SVAKODNEVNO U 07:30 Vlč. Željko Nestić: Upalimo svjetlo dobroga!

ČITANJA:
Izr 3,27-34; Ps 15,2-5; Lk 8,16-18

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

Hvaljen Isus i Marija,

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu, dobro je da se, od ranoga jutra, nahranjeni Riječju Božjom, otisnemo u dan koji je pred nama. Što nam donosi? Ne znamo! Mudro je, kada idemo u neku tamnu špilju ili se pak uspinjemo na goru po noći, kako to rade neki, ponijeti sa sobom svjetiljku bilo koje vrste. I što nas je više, a jer je svijetlost jača, lakše se kretati i orijentirati prema
cilju. Tko zna kakva nas tama čeka danas? Čini se, da nas Isus danas poziva da uzmemo svijetlo i nosimo u današnji dan. Svaki čovjek je na to pozvan, a mi kršćani, pozvani smo to činiti na prvome mjestu. Netko će možda pomisliti kako su mu sve lađe potonule, ili rječnikom današnjeg evanđelja, sve svjetiljke pogašene – što onda ponijeti?

U svakome od vas, koji sada slušate ovo jutarnje razmatranje, gori svjetlo i ono ima moć rasvijetliti tamu. To je svjetlo najobičnijih stvari koje možda više niti ne primjećujemo ili mislimo da nemamo. Svjetlo nekog dobrog djela, svjetlo lijepe riječi ili savjeta, svjetlo osmjeha ili riječ ohrabrenja onome tko strahuje. Tama unosi strah u čovjeka, a strah ima za cilj paralizirati me za obične životne stvari. Tako, u strahu, najbolje je ne činiti nikakve velike pomake – bolje je prizvati si u pamet i u srce, Isusove riječi koje više puta i na više mjesta ponavlja: „Ne bojte se“, a onda kada dođemo k sebi, krenuti dalje. Kako god da mi se čini kako će današnji dan biti težak ili možda i besmislen – potrebno je samo uzeti jedno od spomenutih svjetala, staviti  ga na vidljivo mjesto i krenuti.

Nadalje, Isus nas upozorava: „Pazite dakle kako slušate“ … a svašta danas slušamo. Još je dobro ako imamo pokoji filter koji razabire glasove, no u strci i buci života – često upijamo sve što god čujemo, i potrebno i nepotrebno, korisno i štetno – bez kriterija. Kada si u mraku, sām, onda u strahu čuješ svaki šum i pratiš odakle dolazi – može li ti nauditi!? Od toga slušanja svega i svačega otupljujemo sluh i pomalo sve manje čujemo Riječ Božju. Ona nije poput buke svijeta koja se ritmom, decibelima, senzacionalizmom ili ekskluzivom nameće za pozornost – ona se zapravo niti ne nameće. Nju gotovo moraš htjeti čuti, pogasiti sva osjetila i čak dobro se potruditi kako bi ju čuli. Tiha je, najglasnija u tišini – oslobodimo danas i mjesta za Riječ Božju, dajmo joj prostora i vremena. To slušanje su odškrinuta vrata Bogu – tu ga puštam u sebe. Ima zadaću rasvijetliti moju nutrinu, ispuniti moju dušu Bogom. Time se i naše svjetiljke napunjaju uljem koje onda u pravo vrijeme daju svjetlost.

Za razliku od takvoga stava, ima ljudi koje ćemo danas susretati, a koji su, ne pazeći što slušaju, od ranoga jutra ispunjeni i zapaljeni ljubomorom, osvetoljubivošću, mržnjom, ili bilo kojom zlom namjerom. Od ranoga jutra već imaju plan koga će danas blokirati – jako se uzdaju u svoje moći i sposobnosti urediti svijet po svom. Misle da imaju pravo oruđe, a često i oružje, s kojima će stvari prilagoditi svom svijetu. Svi smo mi u opasnosti ponijeti takvo raspoloženje u dan. Možda baš takvima Isus u evanđelju poručuje: „Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.“

Dragi slušatelji, imamo svjetlo – ako je to svjetlo tame koje će drugima oduzeti radost, bolje je da ga smjestimo pod postelju ili stol – no, pozvani smo upaliti svjetlo dobroga, učiniti danas nekome dan radosniji, osvijetliti nečiju tamu, izvesti nekoga na pravi put i olakšati mu dan. Neka nam je blagoslovljeno u toj današnjoj zadaći!