Oni koji nemaju vjere lutaju u tami
Božja milost je u nama po otajstvu svetog krsta, po kojemu smo iz tame prešli u svjetlo novoga života. Dokle god hodimo stazom Božjih zapovijedi, njegova nas svjetlost obasjava, vodi, krijepi i ohrabruje. Riječ Božju tumači vlč. Vlatko Poljičak.
Foto PIXABAY
Foto PIXABAY
ČITANJA:
od dana: 1Sol 5,1-6.9-11;
Ps 27,1.4.13-14;
Lk 4,31-37
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I naučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. A u sinagogi se zatekao čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: »Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!« I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
„Vi, braćo, niste u tami… Sinovi ste svjetla“, veli sveti Pavao. U Svetom Pismu vrlo često se susreću pojmovi svjetla i tame, koji na zoran način oslikavaju odnos bitka i nebitka, dobra i zla, milosti i grijeha. Već u samom početku stoji: „I reče Bog – Neka bude svjetlost! – I bi tako.“ Novi Zavjet govori o Bogu kao Ocu svjetlosti od kojega dolazi svaki dar odozgo. Vrhunac ovakvih usporedbi dolazi do izražaja u riječima svetog Ivana apostola kad kaže: „Bog je svjetlost i u njemu nema tame.“ Ima nešto veličanstveno u ovoj izjavi, čak kad je promatramo s čisto znanstvenog gledišta. Naime, nevjerojatna stvar je da mi svjetlost zapravo ne vidimo, nego nam ona omogućuje vidjeti svijet oko nas, kao što ni Boga ne možemo izravno spoznati, a po njemu spoznajemo sve, kako veli Psalmist: „U tvojoj svjetlosti mi svjetlost vidimo.“
Osim toga po široko prihvaćenoj teoriji relativnosti jedina stalna stvar u svemiru je brzina svjetlosti, sve ostalo se mijenja u odnosu prema vremenu i prostoru, kao što je i Bog jedina stalnost, a sve stvorenje je podložno mijenama. Na drugoj strani noć i tama predstavljaju sve ono što nije Bog niti dolazi od Boga, ali tama nije nešto ili netko, tama je odsutnost svjetlosti. Nije bitak već nebitak. Nije postojanje već nepostojanje. Shodno tomu tama je prvenstveno slika nedostatka vjere i nepoznavanja Boga. Oni koji nemaju vjere, lutaju u tami i bez Božje svjetlosti ne znaju odakle su došli, ni kamo idu.
Tama je također slika grijeha, jer tko čini grijeh, gasi svjetlo Božje nazočnosti u svojoj duši. Naime, Božja milost je u nama po otajstvu svetog krsta, po kojemu smo iz tame prešli u svjetlo novoga života, kako i veli Pavao: „Vi ste sinovi svjetla.“ Dokle god hodimo stazom Božjih zapovijedi, njegova nas svjetlost obasjava, vodi, krijepi i ohrabruje. Međutim, svaki put kad zastranimo s te staze, to jest, svaki put kad sagriješimo, zapadamo u djelomičnu ili potpunu tamo. Rekao bih, da svaki takozvani laki grijeh smanjuje sjaj milosne svjetlosti kao na kakvu prekidaču koji ne isključuje svjetlo nego ga zatamnjuje.
Teški pak grijeh je potpuno isključenje svjetla u duši. Kad odustanemo od započeta puta, kad okrenemo leđa Božjim obećanjima i odbacimo zapovijed ljubavi prema njemu i bližnjemu, onda više nismo sinovi svjetlosti i dana. Takvim grijehom se odričemo vječnoga života pa ga se s razlogom zove smrtnim grijehom. Osoba u smrtnom grijehu je živi mrtvac, koji ide prema vječnoj smrti, kamo će i dospjeti ako se ne obrati.
Ima još nešto što Pavao tumači u današnjem čitanju. Za njega je ovozemaljsko vrijeme svojevrsna noć, u kojoj očekujemo svanuće Kristova Drugog dolaska. On pod tamom podrazumijeva svijet bez Boga, gdje stalno vlada noćni život grijeha i nasilja, jer je noć okrilje tatu, nasilniku i provalniku. Pa kao što provalnika koji je uvjeren u svoju sigurnost šokira iznenada upaljeno svjetlo, tako će, veli Pavao, i dolazak Kristov iznenaditi mnoge. „Dok još budu govorili: -Mir i sigurnost! – zadesit će ih iznenadna propast.“ A to se posebno odnosi na one, koji su grijeh prihvatili kao nešto sasvim normalno, pa čak i kad ih uznemiri savjest, oni sami sebe uvjeravaju, da su sigurni, pa i da za obraćenje ima vremena.
Njima i svima sveti Pavao poručuje: „Nismo doista od noći ni od tame, onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.“ Ili kako veli Prorok: „U Gospodnjoj hodimo svjetlosti!“