Neopraštanje je velika prepreka za zdravlje

ČITANJA:

Ez 47,1-9.12;

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 5,1-3a.5-16

Dobro jutro, poštovani prijatelji HKR-a. Poslušajmo tekst iz Ivanova evanđelja. – Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju upita ga: “Želiš li ozdraviti?” Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem drugi već prije mene siđe.” Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: „Uzmi svoju postelju i hodi!“ Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: „Uzmi i hodi?” No, ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Riječ Gospodnja!

Dragi prijatelji, Isusova prisutnost u životu svakog čovjeka garantira djelovanje koje je Isus činio dok je bio na zemlji, a iste poteze vuče i danas. Ozdravlja, dotiče i liječi, voli, ljubi, oprašta i ima sućuti prema čovjeku boli, patnji i samilosti. I ovaj tekst Pisma vodi nas do susreta sa Isusom. Pogledajmo kako promatra bolesne, slijepe, hrome i uzete. Između svih uočava jednu nemoćnu osobu koja ga treba. Tu osobu nema tko uslužiti. Promatra uzetoga oči u oči. Uočava strah u pogledu, nesigurnost i uzetost sve do potpune nemoći, ali ipak pita osobu i daje slobodu, pitanjem: “Želiš li ozdraviti?” Dakle, kod Isusa ne ide ništa na silu te dobiva pozitivan i iskren odgovor: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Rekla bih, stanje uzbune! Osoba u krizi. Hvata slamku spasa. Traži sklonište i ulazi u komunikaciju. Objašnjava, kao da to Isus nije uočio, pa kaže, dok ja stignem drugi već prije mene siđe.” Sažali se Isus pa reče: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek povjerova Isusu, odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

A mi se, pomalo u čudu pitamo. Što je to Isus učinio? Oslobodio samo nemoć uzetoga? Kao da nismo kadri shvatiti poruku i zaživjeti Isusovo milosrđe te biti srce koje kuca za one rubne, uzete, prezrene i ostavljene.

Drugi detalj, dragi prijatelji, donosi da je toga dana bila subota, a znao je Isus da Židovi časte subotu. Razlog progona je tu. Židovi su počeli Isusa napadati, što ozdravlja subotom. I ozdravljenom su govorili: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” Na pitanje kaza im: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'” Upitaše ga: “A tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'”

Zanimljivo, a mi opet ponavljamo pitanje, Isuse, koju poruku, upućuješ sugovorniku i nama koji slušamo Riječ Pisma? Znam i jedno je sigurno. Gestom ozdravljanja ukazuješ koliko ti je stalo do osobe među mnoštvom bolesnih, jer pogledom diraš u srce bolesti gdje ju i ozdravljaš. I taj odgovor čini mi se zadovoljavajući. Dakle, gestom koju činiš izražavaš svoju duboku stvarnost bića kroz komunikaciju s osobom u potrebi. Ozdravljaš i poručuješ, da imaš vlast otpuštati grijehe, jer, dok tjelesno ozdravljaš, činiš da osoba ozdravlja u duhu i u duši. I kako drugačije razumjeti tvoj govor Isuse, nego da i nas pozivaš i ukazuješ da je neopraštanje velika prepreka za biti zdrav. Upravo na taj čin nas opominje i mudri Sirah koji kaže: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji i tebi oprostiti. I ako gojiš mržnju na drugoga, kako možeš od Gospodina tražiti ozdravljenje“ (Sir 28,2-3)?

I na kraju, dragi slušatelji poslušajmo, zapamtimo i u djelo provedimo poruku koju nam i danas Isus stavlja na srce: „Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših“ (Mt 6,14-15) i kao što molimo u molitvi Očenaša: „i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ (Mt 6,12) i nadalje: „Opraštajte, pa će vam biti oprošteno“! (Lk 6,37). Pa, znajmo i mi cijeniti čudo opraštanja grijeha u sakramentu svete ispovijedi. Čudo je to Božje ljubavi koje nam dopušta nazivati Boga svojim Ocem. Amen!