NEDJELJOM U 16:30 Vlč. Mladen Horvat: Povjerenje u Boga premošćuje jaz naših neuslišanih molitava

ČITANJA:

Izl 17,8-13;

Ps 121,1-8;

2Tim 3,14–4,2;

Lk 18,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Božju tumači vlč. Mladen Horvat:

Koliko puta u životu prebrzo odustanemo od naših namjera i planova jer nam nedostaje ustrajnosti? Koliko često odustajemo od prave molitve jer nam se čini da nismo uslišani? Kao što trenutna neostvarenja životnih planova ne moraju predstavljati prepreku u hodu prema ostvarenju konačnog životnog cilja, isto tako i trenutno «neuslišane» molitve nisu znak da nas nebeski Otac ne čuje.

Današnje nam prvo čitanje i Evanđelje pokazuju kakva treba biti naša molitva: borbena, uporna i ustrajna. Kad kažemo borbena ne znači da se u našoj molitvi trebamo boriti protiv ljudi, već da molitva mora biti ukorijenjena duboko u «borbu» našega života. Svakog se dana borimo za kruh svagdanji kako bi održali i zaštitili vlastiti život i život onih koji su nam povjereni. Nastojimo odgojiti svoju djecu u duhu pravednosti i poštenja, u okolini koja vrlo često ne pogoduje istinskom rastu, te su stoga naša nastojanja često slična borbi s puno jačim protivnikom. Svakog dana naša je bračna vjernost na ispitu te vrlo često «ostati vjeran» zahtijeva suprotstavljanje vlastitim željama i tuđim nepravednim posezanjima. U svim tim trenucima, ruke nam uvijek trebaju biti stisnute i spremne za životnu borbu, ali u isto vrijeme i uzdignute, jer snaga stisnutim rukama dolazi od uzdignutih. U svima nama, naime, treba biti skriven Mojsije, koji uzdiže ruke prema nebu, i Izraelci, koji stišću ruke u životnoj borbi, kako to opisuje prvo čitanje.

Molitva treba biti uporna i ustrajna. Udovica u današnjem Evanđelju daje nam primjer upornosti. Zaključujemo, naime, iz sučevih riječi da je žena bila uporna u svom nastojanju: «…jer mi udovica ova dodijava,…muči me». Ova prva karakteristika pokazuje kakva treba biti molitva s obzirom na pitanje «kako moliti?». Moliti treba uporno. Osim toga, udovica je bila ustrajna jer se sudac pobojao da mu ne bi «vječno» dolazila. Ova druga karakteristika pokazuje kakva treba biti molitva s obzirom na pitanje «kako dugo moliti?». Moliti treba ustrajno i nikada ne prestati, pa ni onda kad nam se čini da nam molitva nije uslišana.

Što nam daje sigurnost nastaviti uporno i ustrajno moliti, i u onim trenucima kada se čini da nebeski Otac odgađa uslišanje naših molitava? Nemamo matematičke sigurnosti, već nam sigurnost dolazi od povjerenja u nebeskog Oca. Ako je Bog, doista, moj Otac i brine se za mene kao što se najbolji zemaljski otac brine za sina ili kćer, onda ću Mu pun povjerenja upućivati svoje molitve; ustrajno, uporno i borbeno, pa i u onim trenucima kada će mi drugi prigovarati i kada će mi se samom pričiniti, da moje molitve nisu uslišane. Zato Isus i pita, u zadnjoj rečenici današnjeg Evanđelja: «Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?» (Lk 18,8). Vjera o kojoj Isus ovdje govori nije samo poznavanje vjerskih istina ili moralno ponašanje koje ih slijedi, već je mnogo više djetinje povjerenje u nebeskog Oca, povjerenje koje može premostiti jaz naših neuslišanih molitava. Isus uzima, stoga, prispodobu o upornoj udovici i neslavnom sucu ne da bi pokazao sličnost između nebeskog Oca i suca te udovice i nas; On mnogo više pokazuje da mehanizam upornosti i ustrajnosti uspijeva i u našim međuljudskim odnosima, te želi naglasiti koliko će više nebeski Otac uslišati svoje ljubljene sinove i kćeri, koji imaju povjerenja u Njega, i u onim trenucima kada se čini da im molitve nisu uslišane.

Vlč. dr. Mladen Horvat, župnik Župe Naše Gospe Kraljice Hrvata iz Toronta u Kanadi.