NEDJELJOM U 16:30 Vlč. Majk Rušec: Svjedočimo Božju ljubav bližnjemu

ČITANJA:

Dj 2,42-47;

Ps 118,2-4.13-15.22-24;

1 Pt 1,3-9;

Iv 20,19-31

Tekst evanđelja:

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Današnji tekst Riječi Božje približava nam neizmjernu širinu i praktičnost Božjeg Milosrđa. U prvim trenucima po uskrsnuću, Gospodin Isus prvo dolazi ohrabriti i učvrstiti one koji su ohrabrenja najpotrebniji, a to su oni kojima nedostaje vjere, te su im srca puna straha, zatvorenosti i tjeskobe. Zato i ne čudi prvi dar Uskrsloga njegovima: Mir, mir vama!

Isus svojim proslavljenim tijelom prolazi kroz barijeru vrata, te i na taj način svjedoči moć i realnost svoga uskrsnuća, hraneći ovom snažnom gestu i naše uvjerenje da ćemo i tijelom jednom uskrsnuti na preobraženi život. Naša vjera nije bajka, naša vjera je realna kao i naše ovoživotno postojanje.

Predivno je Božje milosrđe, koje slobodno ulazi u naše živote, neopterećeno ljudskim obzirima kao što smo sami nerijetko opterećeni. Ono ulazi u naše živote i nalazi nas takve kakvima jesmo, u okruženju koje je naše, bez pripreme i glume, bez pretvaranja i namještanja… Prihvaća nas takvima kakvi smo u najdubljim predjelima naših srdaca, tamo gdje jedino Božje milosrđe želi i može ući.

Što zato drugo trebamo osim Božjeg Milosrđa? Što uopće osim njega imamo?

Došavši među svoje, osim mira, Krist apostolima daruje i Duha Svetoga. On je onaj koji će voditi apostole, i sve do današnjeg dana preporađati u sakramentu krštenja, ispunjati darovima u sakramentu potvrde, čistiti srca u sakramentu pomirenja, i pretvarati kruh i vino u Tijelo i Krv Uskrsloga u presvetoj Euharistiji. Uistinu, bez božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.

I na kraju. Toma. Toma – kako smo svi prebrzo skloni misliti, i nije bio nužno nevjeran. Možda je Toma imao zdrav kritički duh, koji ga je poticao da ispituje sve što se događa oko njega. Na kraju ga je takav način razmišljanja i doveo do Krista, te je svoj prst položio u Kristov bok, moguće – ponovno mu uzrokujući bol, od koje Krist ne bježi – samo kako bi nas uvjerio – da vjerujemo.

Toma nam ukazuje i na važnost osobnog susreta sa Uskrslim. Svjedočanstvo drugih je dobro, ali mora poticati na osobni susret s Kristom. Svatko od nas mora iz osobnog iskustva priznati: „Gospodin moj i Bog moj“. Onaj koji se ne ustručava ponuditi svoj proslavljeni bok da bude ponovno proboden mojim grijehom, onaj koji želi ući u grob moga život iako je obijeljen samo izvana, uistinu je vrijedan sve naše ljubavi i poštovanja.

Zato neka današnja nedjelja i rasipna ljubav Božja koju slavimo uistinu ima najposebnije mjesto u našemu srcu. Iznad svake tame u našim životima, neka uvijek sija svjetlo koje probija iz dokaza ljubavi Kristove za nas – iz probodenog srca Božjega, kojemu neka je slava i hvala uvijeke!

I ne zaboravimo, kao što Krista posla Otac, i on šalje nas, da Božju ljubav svjedočimo ovom naraštaju. Prihvatimo zato ovaj slatki jaram, i puni Duha Božjega pronesimo barjak Uskrsloga ovom suznom dolinom, u kojoj nakon Isusove Muke i Uskrsnuća ništa ne može, i ne smije biti isto.

Sveta Faustino, sveti Ivane Pavle drugi, blaženi Mihaele Sopoćko, molite za nas, da dostojni postanemo obećanja Kristovih!