NEDJELJOM U 16:30 Vlč. Domagoj Koružnjak: Korizma je vrijeme poučljivosti Isusovu glasu

ČITANJA:

Post 12,1-4a;

Ps 33,4-5.18-20.22;

2Tim 1,8b-10;

Mt 17,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Božju tumači vlč. Domagoj Koružnjak:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija!

U današnjem Evanđelju čitamo kako je Isus pošao na visoku goru u osamu sa svojim učenicima i pred njima se preobrazio. Isus je izabrao Petra, Jakova i Ivana da budu posebni svjedoci ovog događaja, te ih je poveo da idu s njim. Nakon što su došli na mjesto koje je Gospodin izabrao, njihova je prisutnost bila nagrađena vizijom nebeske slave koju im je Gospodin pokazao. A pokazao im je slavu svoga lica za koje znamo da je bilo “odraz slave i otisak bića” Očeva. U svakom slučaju njihova vjernost je bila nagrađena takvim izuzetnim prizorom kao što je bilo njegovo preobraženje.

No, preobraženje je plod i njihova hoda za njim, jer Gospodin kruni našu vjernost Njegovoj volji i riječima. Kad susreće čovjeka Bog od njega traži da se odvaži ići putem koji Gospodin pozna i koji je On zacrtao za dobro čovjekovo. I ma koliko mislili kako apostoli i nemaju baš velike zasluge u svemu tome, ipak valja znati kako je za poslušnost Bogu i za nasljedovanje njegove volje i puta, doista potrebna velika krepost. Jer u svakome od nas postoji i stanoviti otpor prema Božjemu putu i glasu. Mi ljudi teško se dajemo Bogu u ruke i nerado se pristajemo voditi Njegovim znanjem i riječju. Dobar dio nas kao da samostalno želi birati svoj put i ne pouzdaje se u Gospodina i pedagogiju Njegove riječi. U društvu nam je počesto zamagljen pogled, pa se damo uvjeriti mišljenjima koja nam Boga predstavljaju kao nekog tiranina koji nas želi podvrći sebi ili pak da nam jednostavno ne želi dati slobodu odlučivanja o vlastitom putu vodeći nas uporno svojim.

I toliko smo tvrdoglavi i vatreni borci za slobodu odlučivanja i vlastite stavove da u žaru takvog zauzimanja ne vidimo kako su nas ljudi naveli na takva mišljenja i uvjerenja, te opet nismo slobodno ni samostalno odlučili.

Kao pojava je zanimljivo kako se ljudi u društvu daju voditi u mnogim stvarima, te praktički nema nijedne odluke da se ne posavjetuju ili da ne poslušaju sugestije koje im se ‘besplatno’ nude, čime u biti gube moć rasuđivanja i podređuju se mišljenjima drugih. Proces posluha nije po sebi tako loš ako dopustimo da nas vodi netko tko je prokušan i vješt u stvarima u kojima nas savjetuje. No, upravo s tog naslova trebalo bi znati da u pitanjima dobrobiti čovjeka, spasenja njegove duše i vječnoga života nema nitko kompetentniji od Gospodina Isusa. On je jedini koji nas može nepogrešivo voditi do slave nebeske, kao što nam svjedoči i događaj preobraženja, dok nas ljudi upućuju da se vodimo samo ljudskim sposobnostima i pameću, čime ostajemo žrtve zablude, lutanja i otvorenog protivljenja Bogu.

Korizma je stoga vrijeme poučljivosti Isusovu glasu, vrijeme u kojem se damo voditi njegovom riječi i riječju svakoga onoga tko vjerodostojno naviješta u Isusovo ime put života vječnoga. Ovo vrijeme poučljivosti je poučljivost Božjoj Riječi, ali i svakom ‘glasu koji viče u pustinji’ svjedočeći nam o Isusu i pripravljajući nas na Njegov dolazak. Ovo je vrijeme kada dopuštamo Isusu da nas povede sa sobom i pouči ljepotama Zakona i dubinama proročke mudrosti, što iziskuje od nas da odbacimo sve ono što nam se zemaljskim očima čini lijepim i privlačnim, kao i svaku ljudsku ‘mudrost’ koja nas ne vodi Božjim putem i putem vječnoga spasenja.

Vlč. Domagoj Koružnjak