NEDJELJOM U 16:30 Sveta misa - središnji događaj vjerničkog života

ČITANJA:

Iz 25,6-10a;

Ps 23,1-6;

Fil 4,12-14.19-20;

Mt 22,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Kraljevstvo je nebesko kao svadbeno slavlje, svadbena gozba koju je Bog pripremio za sve narode, za sve ljude. Svadbena svečanost koju Isus opisuje u evanđeoskoj prispodobi daje nam priliku razmišljati o našim zajedničkim okupljanjima i slavljima: kako onih obiteljskih i društvenih, tako i onih crkvenih i liturgijskih. Često smo pozvani na neko slavlje: rođendan, krstitke, svadbu, obljetnicu, praznik, ali nismo uvijek u mogućnosti odazvati se pozivu. Poziv nije pristojno odbiti i zato, ako ne možemo doći, pronalazimo svakovrsne isprike.

Nekako mi se čini da u današnje vrijeme ima sve manje pravih i vrijednih slavlja, a više su to provodi i pijančevanja koja nas osiromašuju. Nasuprot tome, slavlje ima važnu dimenziju za društvo, pa tako i za nas kršćane. Svrha slavlja je okrijepiti se jelom i pićem, zabaviti se, ali ponad svega susresti se s bližnjima, podijeliti svoje vrijeme i učvrstiti zajedničke veze. Ako ne znamo zajednički slaviti, onda to znači da su nam narušeni međuljudski odnosi. Kao svećenik ne sudjelujem prečesto na svjetovnim zabavama, ali mogu posvjedočiti kako je bilo milosno ove godine susresti se sa svojim prijateljima iz osnovne škole na obljetnici male mature i zajedno se proveseliti uz glazbu i ples.

Za nas kršćane, sveta misa je najvažnije slavlje i središnji događaj našeg vjerničkog života. To nas slavlje želi međusobno povezati i ojačati kao jedno tijelo kojemu je Isus Krist glava.

Na svakoj svetoj misi neposredno prije pričesti svećenik govori: “Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!” Blago pozvanima na to Božje slavlje, a još više blago onima koji se odazivaju na poziv.

Dobro znamo kako je danas mnogima teško pronaći i izdvojiti vremena za slavlje Kristove gozbe – svete mise. Mnogi imaju drugog posla, bilo da rade, bilo da se sastaju na drugim mjestima: po vikendicama, stadionima, šoping centrima. Opravdano ili neopravdano, mnogo je praznih mjesta u crkvi.

No ima i druga stvar: i oni koji dolaze na svetu misu u crkvu često zbog svojih grijeha nisu dostojni punog sudjelovanja u slavlja. Kada netko zbog smrtnoga grijeha nije spreman blagovati euharistiju – Tijelo Kristovo, zapravo ne sudjeluje na misi kako se dolikuje i sličan je ljudima iz evanđeoske prispodobe koji su se našli na svadbi, a nisu imali svadbenog ruha.

Ti ljudi nisu imali ispriku zašto nisu dolično obučeni – pred kraljem su zanijemili. I mi često tako prisustvujemo euharistiji kada ne sudjelujući niti u molitvi niti u pjesmi, negdje u kutu nijemo gledamo što se događa, kada misu shvaćamo kao dužnost pa svako malo pogledavamo na sat kad li će sve već jednom završiti, kada smo prisiljeni biti na misi, a radije bi doma gledali televiziju ili šetali parkom. Jednom mi je netko na župi gdje sam sada rekao da sam pretiho propovijedao i da moram biti glasniji, ali i ja mogu reći da mi se dogodi da slavim misu sa dvjesto ljudi, ali svi tako tiho odgovaraju da se taj odgovor uopće ne čuje.

Današnja misna čitanja pozivaju nas da u euharistijskim slavljima sudjelujemo radosna srca koja će moliti i pjevati iz zahvalnosti što nas je Gospodin izabrao i počastio da možemo biti prisutni na njegovoj gozbi ljubavi.

I ne zaboravimo da slavimo zajedno. Svi pripadamo jedni drugima te smo pozvani na život zajedništva i u vremenima sreće i u vremenima teškoća, jer jedino s takvim osjećajem zajedništva možemo s nadom dočekivati onu blaženu budućnost nebeske vječne gozbe s čitavom proslavljenom Crkvom.