NEDJELJOM U 16:30 S. Augustina Barišić: Isus neprestano poziva - Dođi k meni, slijedi me!

ČITANJA:

Hoš 6.3-6

Ps 50.1,812-15

Rim 4.18-25

Mt 9,9-13

Tekst evanđelja:

Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?” A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” Riječ Gospodnja!

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić, ASC:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Ulomak iz Evanđelja po Mateju (9,9-13) prikazuje trenutak kada Isus poziva Mateja-Levija, carinika, da mu se pridruži kao učenik. Ovaj poziv i Matejeva brza odluka da ga prihvati pružaju zanimljive uvide u Isusovu prirodu, njegovu ljubav i milosrđe prema grješnicima te potrebu za promjenom i obraćenjem.

Iznenađujuće je kako neki pojedinci napuštaju sve i upućuju se u pustolovinu s Isusom. Slično se dogodilo i s Petrom, Andrijom, Ivanom i Jakovom na obali Galilejskog mora. Brzo su ostavili sve i krenuli za Isusom. Koje je privlačnosti Isus imao da su mu ljudi odmah pristupali? Što je Isus vidio u tim pojedincima, posebno u Levijevim očima dok je prolazio pored njegove carinarnice? Možda ćemo odgovor pronaći u Isusovim riječima: “Više mi je stalo do milosrđa nego do žrtava. Nisam došao zvati pravednike, već grešnike!”.

Matejev poziv predstavlja živi komentar svih prethodnih čuda koja je Isus učinio. Isus ovdje prekoračuje sve granice koje su ljudi postavili međusobno. Poziva Levija, osobu koju su svi prezirali i osuđivali nacionalno svjesno. Levijev posao kao carinika bio je izdaja vjere i nacije. Bio je smatran suradnikom s Izraelovim neprijateljima, osoba koja se bogatila na račun siromašnih Izraelaca i podržavala njihovo ugnjetavanje. Bio je izopćen iz svog naroda, izvan rasprave.

Možda je taj razlog i temelj za promjenu i preobražaj cijelog Levijevog života. Jer obraćenje nikada nije rezultat slučajnosti ili trenutka, već kao probijanje brane. Ako bi Levi bio zadovoljan svojim životom, poslom i bogatstvom, ne bi se odazvao Isusovom pozivu. Život, nije samo u hrani, odjeći, novcu i užicima. Postoji unutarnja napetost i nezadovoljstvo koje iznenada izbija na površinu poput munje iz oblaka. Munja dolazi iz trenja i nabijanja, kao ispuštanje.

Tako je i ovdje, samo jedna riječ: “Slijedi me!” – bila je kao grom i munja koja je udarila u Levijevo srce. Ostavio je sve i krenuo prema novoj slobodi. Odakle dolazi ta spremnost? Odakle odricanje od života, karijere, bogatstva, posjeda i pridruživanje putujućem propovjedniku koji nema ni kuću ni zaklon pod krošnjom? Putovao je prašnjavim putevima i stazama Galileje, često umoran, gladan i siromašan. Zimi je moralo biti hladno. A, što je Matej dobio kao nagradu za svoje odricanje od unosnog posla? Tu se javlja vječni problem – biti ili imati!

Matej je imao sve, ali zapravo je bio zarobljen. Da je nastavio živjeti svojim ustaljenim životom, vjerojatno bi se slomio. Vjerojatno je Isus, promatrajući ga, sagledao svu njegovu unutarnju bol. Isus je imao prodoran pogled, intuitivno je promatrao čovjeka, promatrao što se događa u njemu. Osjetio je da Matej, usprkos svemu, duboko u duši osjeća izgubljenost i nesreću. “Gospodin je blizu onima koji imaju slomljeno srce!”, kaže psalmist (Psalam 34,19).

U Matejevoj kući su se okupili ljudi poput Mateja, ljudi koje je taj čudesni Nazarećanin privlačio. Isus ih nije morao pozvati, ljudi su instinktivno osjećali tko ih prihvaća, ljubi i tko im je prijatelj. Isus ne pristupa nikome s predrasudama, prigovorima ili osudama kako bi ih još više izolirao, već ih cijelim svojim bićem poziva u svoje društvo. Oni su izgubljena bića u društvu, ali pred Isusom su potvrđeni i prihvaćeni u svojoj ljudskosti. Isus ima srce puno dobrote, milosrđa i prihvaća sve ljude bez razlike. Dođi k meni, slijedi me! To je gesta kojom Isus kao da želi reći: Za mojim stolom ima mjesta za sve, za dobrotu, srce i ljubav.