NEDJELJOM U 16:30 Proroci ljubavi u malim djelima

ČITANJA:

1Sam 1,20-22.24-28;

Ps 84,2-3.5b-6.9-10;

1Iv 3,1-2.21-24;

Lk 2,41-52

Tekst evanđelja:

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Evanđelje o Isusovu prikazanju u hramu donosi nam slike dvaju proročkih likova: svetog Šimuna i proročice Ane. Oni su primjeri pravih proroka, ne onih koji predviđaju budućnost ili se bave praznovjernim prognozama, već ljudi koji prepoznaju Božju volju i ostvaruju je u svom životu. Prorok je onaj tko zna biti prisutan na pravom mjestu i u pravo vrijeme, kao što su Šimun i Ana bili prisutni u trenutku kada su Marija i Josip unijeli Isusa u hram.

Biti prorok, prorok ljubavi, znači znati prepoznati što situacija ili osoba traži od nas u određenom trenutku. U svakodnevnim situacijama, poput obiteljskih odnosa, to može značiti prilagoditi se potrebama druge osobe. Primjerice, ako se supruga vrati s posla umoran i zatraži mir umjesto planiranog izlaska, muškarac postaje prorok ljubavi ako prepozna što je u tome trenutku dobro za njihov odnos i odustane od vlastitih planova kako bi pokazao razumijevanje i podršku. Ljubav, odnosno proroštvo, se očituje u ovakvim trenucima prilagodbe, gdje prava briga za drugoga nadilazi osobne želje.

Šimun i Ana nisu se slučajno našli u hramu u pravom trenutku. Oni su živjeli u prisnom i autentičnom odnosu s Bogom. Njihova molitva i predanost učinili su ih osjetljivima na Božju prisutnost, na trenutak kada je Ljubav došla u hram. Ovaj “tajming” nije bio rezultat sreće, već plod njihove povezanosti s Bogom. Ljubav daje proročku intuiciju, povećava duhovnu inteligenciju – sposobnost da prepoznamo pravi trenutak i pravo djelovanje.

Osim što prepoznaju pravi trenutak, proroci su ljudi koji znaju svoje mjesto. Oni su pronašli svoj identitet, svoje poslanje i ne pokušavaju zauzeti tuđe mjesto. Sveti Ivan Krstitelj savršen je primjer toga. Iako je mogao iskoristiti svoju popularnost i privući sljedbenike, znao je da nije Krist. Njegova snaga bila je u prihvaćanju vlastite uloge preteče. U svijetu gdje mnogi žele biti netko drugi ili se nametati u svakoj situaciji, prorok je primjer poniznosti i strpljenja.

Proroci su i putokazi. Poput nebeskog GPS-a, oni nas usmjeravaju na pravi put, pružaju utjehu i ohrabrenje. Njihovo je poslanje ukazivati na Krista, bilo kroz riječi, bilo kroz djela. Pravednost, koja se u njihovim životima očituje, nije samo strogo pridržavanje zakona, već nadilaženje u ljubavi. Isusova pravednost nije “odraditi nužno”, već se očituje u ljubavi koja nadmašuje očekivanja, u detaljima gdje se Božja prisutnost očituje kao ono malo više od nužno potrebnog. Istinska ljubav nije samo korektna ili tolerantna već je rasipna.

Šimun i Ana primjer su ljudi koji su cijelim srcem pripadali Bogu. Njihov život bio je prožet Božjom prisutnošću, a svaka njihova gesta postala je odraz te ljubavi. Njihov primjer nas poziva da živimo svoj dan u Božjoj prisutnosti, prepoznajemo trenutke predanosti i darivanja, i da u malim djelima budemo proroci ljubavi.