NEDJELJOM U 20:00 Pronosimo Kristovu blizinu ovim svijetom

ČITANJA:

Dj 3,13-15.17-19;

Ps 4,2.4.7.9;

1Iv 2,1-5a;

Lk 24,35-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi prijatelju, Isusova smrt je šokirala i ražalostila njegove učenike. Mislili su da je njegovom smrću sve gotovo. Ipak, do njih dolaze glasovi da je On živ. Vjerujem da su im razne misli prolazile kroz glavu – od radosti do sumnje. I sve je nekako drugačije dok se samo priča, dok sve još nekako visi u zraku. No, Isus dolazi i govori im Mir vama! Usred svih njihovih strahova, sumnji, pitanja i zbunjenosti, dolazi Isus i daje im mir. Ali ne mir koji daje ovaj svijet, nego pravi Božji mir jer sam Isus je taj mir. I mogu samo zamišljati kolika je radost obuzela učenike kad su ga prepoznali i kada im je otvorio pamet da razumiju Pisma. Kolika je radost bila moći ući u otajstvo spasenja i biti dionikom tog istog spasenja. I nas Gospodin poziva, te nam daje Duha Svetoga da možemo razmišljati i razumjeti ta velika otajstva naše vjere. Na nama je samo da mu se otvorimo i dopustimo mu da nas poučava. Zato je iznimno bitna osobna molitva, sveti sakramenti i razmatranje Svetoga pisma.

Ako malo bolje pogledamo evanđeoski tekst, on kaže kako Isus stane posred njih. Time im želi reći da je od sada On središte njihovih misli i njihova života. I doista je tako bilo. Učenici su cijeli svoj život dali kako bi se Radosna vijest prenijela do svakoga kutka ove zemlje. Čovjek kada jednom osjeti Božju blizinu i Njegov mir, ne može ostati ravnodušan nego ima poticaj to dijeliti s drugima. I mi kršćani smo pozvani na isti način slijediti Isusa. Moramo Isusa učiniti središtem naših života, tek tada će naš život zadobiti potpuni smisao. I naša je zadaća Kristovu blizinu pronijeti ovim svijetom, zato je potrebno da se hranimo njegovom Riječju i njegovim tijelom. Samo tada ćemo moći biti istinski Isusovi svjedoci u ovome svijetu.