NEDJELJOM U 16:30 Nužnost životnih rezova

ČITANJA:

Br 11,25-29;

Ps 19,8.10.12-14;

Jak 5,1-6;

Mk 9,38-43.45.47-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« »Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Iz duboke riznice današnje Božje riječi istaknut ćemo dva elementa. Prvi je uspoređivanje, a drugi element je nužnost životnih rezova.

Ivan naime vidi jednoga brata koji ne čini ništa loše, međutim ne ulazi u Ivanov kalup, te ga prijavljuje Isusu. Čineći mali odmak od konteksta događaja, a nastojeći aktualizirati problematiku, možemo se zapitati koji je vrlo čest uzrok moje tuge? Radi se upravo o uspoređivanju. Koliko puta smo bili sretni i radosni, sve dok se nismo usporedili s nekime, ili dok nismo usporedili ono što posjedujemo s vrijednošću koju posjeduju druge osobe.

S druge strane, svjedoci smo i druge žarišne točke. Naime mnogo puta bismo i ostali čvrsto stajati na zemlji s pogledom usmjerenim prema nebu, da se nismo usporedili s onima od kojih se smatramo boljima (što je krajnje subjektivno).

Bog je svakoga od nas stvorio na svoju sliku i priliku. To znači da je svatko od nas unikat, remek djelo, a samim time i neusporediv. Usporedba s drugima je zvijer koju se ne može nahraniti, jer uvijek postoji netko tko je bolji. Ako stanem na drugu krajnost, tada nužno upadam u oholost. Na taj način neprijatelj krade našu svijest o jedinstvenosti, vrijednosti i ljepoti, uvjeravajući nas ili da mi ne vrijedimo, ili da drugi nemaju vrijedost.

Drugi element koji se snažno ističe govori nam o rezanju udova i kopanju očiju. Isus, naravno, ne govori doslovno o amputaciji. Njegova je poruka jasna. Dobra je odluka u ovome trenutku odreći se nečega što – moramo istaknuti – ima svoju vrijednost, kako bi na koncu zadobio ono što vrijedi neprocjenjivo više.

Ruka, naime, predstavlja naša djela. Kakva su moja djela? Postoje li djela koja činim, a koja ranjavaju mene i druge? Postoje li u mome životu djela koja nisu mila Gospodinu? Dobro ih je odrezati na vrijeme.

Noga predstavlja naše putove, tj. naše navike. Kakav je moj životni stil? Postoje li u mome životu nezdrave navike? Možda bi bilo dobro uvesti novu naviku, jer navika se izbija navikom, te na taj način učiniti i ivu spasonosnu amputaciju kako se ne bi kontaminirao cijeli organizam, tj. cijeli život.

Oči. Na koji način gledam sebe i druge? Pretvaram li druge u objekte vlastitog zadovoljstva? Vidim li u drugome samo neprijatelja, prijetnji i konkurenciju? Dobro je odrezati takav pogled. Vrlo ćeš malo izgubiti (gotovo ništa), a na koncu ćeš dobiti sve – slobodu i radost već na ovome svijetu te život vječni.