NEDJELJOM U 16:30 Kristovi darovi: ljubav, Duh Sveti i mir

ČITANJA:

Dj 15,1-2.22-29;

Ps 67,2-3.5-6.8;

Otk 21,10-14.22-23;

Iv 14,23-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Jošt Mezeg:

Isus želi u govoru na posljednjoj večeri svojim učenicima predati najintimnije i najdublje stvari svoga srca. Oni će to tek nakon uskrsnuća početi shvaćati i otkrivati neiscrpno bogatstvo Kristovih riječi. Tako i mi u uskrsnom vremenu prebiremo u svome srcu Isusov oproštajni govor koji je kao plan i program onoga što nam on želi darovati. Posebno se ističu tri stvari.

Na prvom mjestu, želi nas naučiti ljubiti. „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ”, kaže Isus te odmah dodaje da u protivnome, „Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva”. Ljubiti ili ne ljubiti Krista temeljno je pitanje. O tome ovisi cijeli naš kršćanski život. Ako ga ljubimo neće nam biti teško čuvati njegove riječi ali ako ga ne ljubimo sve što je povezano s vjerom bit će nam teško i naporno. Ljudi često kažu da im je teško moliti, da nemaju volje ići na nedjeljnu misu i da žele što prije „odraditi” sakramente, kako bi se riješili svojih vjerskih dužnosti. Ljudsko srce ide za onim što ljubi i tu nema smisla moralizirati i tjerati nikoga ni na što. Jedino Ljubav privlači. Sv. Augustin kaže da i dijete trči tamo gdje će dobiti suhe smokve, a naše srce „trči” za onime što ljubi. Ako ne čuvamo Isusove riječi i njegove zapovijedi znači da više ljubimo stvorenja od stvoritelja, dar od darivatelja. U ispitu savjesti možemo prepoznati da smo sagriješili na mnogim područjima ali temeljni grijeh je „ne-ljubav”. Sve drugo proizlazi iz toga. Nismo ljubili Krista ili ga nismo ljubili dovoljno. Ali on nas ne prestaje ljubiti, ljubi nas do kraja mada je njegova ljubav neuzvraćena. Ljubav nije ljubljena. Zato je Pavao uskliknuo: „Jao onome koji ne ljubi Krista” Promašio je svoj životni poziv. Zato nas evanđelje poziva na obraćenje koje započinje sa spoznajom da smo ne ljubeći Krista mi ubili začetnika života. Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih i time uskrisio i našu ljubav. Da bi naučili ljubiti, dajmo se prvo ljubiti od njega.

Drugi dar koji nam Krist obećava je dar Duha Svetoga, Branitelja. Krist ne ostavlja svoje učenike same, iako ih fizički napušta. Umjesto njega pratit će ih Duh Sveti. U svim pothvatima i borbama taj Duh će biti protagonist djelovanja Crkve. Apostoli nisu dobili detaljne upute o tome što treba činiti ali su dobili obećanje da će ih on poučavati o svemu. Ribari, carinici i jednostavni ljudi vodit će Kristovu Crkvu ne svojim snagama i pameću nego oslonjeni na djelovanje treće Božanske osobe. Duh nije nestao s njihovom smrću nego se daje i nama koji ga primamo preko Crkve, u sakramentima, molitvi i bratskom zajedništvu. Možemo biti sigurni da će nas pratiti i podupirati u našoj slabosti. Kad nas nadvisuje primljeno poslanje u obitelji, u odgoju, služenju bližnjima ili izvršavanju drugih obaveza, bit će uz nas. Kad stanemo i ne znamo kako naprijed možemo se u sebi tiho pomoliti: „Dođi, Duše sveti”. Rasvijetlit će nas i ohrabriti, jer sve možemo u onome koji nas jača. On će nas i braniti od navala zloga, jer je Branitelj. Kada dođu teške napasti, nemoć, grešne misli i navale bijesa pomoći će nam, utješiti i zaštititi.

Treće Kristovo obećanje je mir. „Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje”. Svijet daje prividni mir. A pošto svatko duboko u sebi osjeća potrebu za mirom, često nasjedamo na lažne ponude. Nemir proizlazi iz duhovne praznine koju pokušavamo ispuniti materijalnim stvarima i otuđenjima kroz pretjerano konzumiranje hrane, društvenih mreža, zabave te na mnoge druge načine načine. Ne moraju to biti po sebi loše stvari ali nas nikad neće moći do kraja ispuniti mirom. Svijet nudi mir koji je izvana, dok nam Krist pruža mir koji ulazi duboko u ljudsko srce. On je „kralj mironosni”, ne u smislu da rješava sve sukobe nego da čovjeka pomiruje s Bogom. Izgubljenog sina vraća Milosrdnom Ocu. Suprotnost od mira je strah, zato kaže „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši”. Krist je došao da pobjedi strah od smrti zbog kojeg čovjek robuje đavlu, prema onome što kaže Poslanica Hebrejima. Zbog straha od ništavila, koji je iskusio odjeljujući se od Boga, čovjek ponovno bira grijeh. Ušao je u ropstvo iz kojega sam ne može izaći. Krist je došao pobijediti smrt i strah od smrti, te apostolima daje sigurnost, da je on svojim uskrsnućem pobijedio strah. Zato izlaze iz dvorane posljednje večere, kamo su se zatvorili zbog straha od Židova, te smjelo navještaju radosnu vijest.

I u nama Krist pobjeđuje strah. Možemo ući u njegov mir bez obzira na sve što se događa oko nas. Psalam 91. kaže da i kad „padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći”. Mogu nas danas zadesiti razne teške situacije, može nam ići sve po zlu, možemo biti neraspoloženi, bolesni ili doživjeti nepravdu… Ali ako je u nama Kristova ljubav, ona će nas uzdignuti iznad svega toga i moći ćemo mirno i radosno provesti svaki trenutak ovoga dana svjesni Božje prisutnosti i nazočnosti u našem životu.