NEDJELJOM U 16:30 Jesmo li pažljivi i suzdržani u osudi bližnjih?

ČITANJA:

Sir 27,4-7;

Ps 92,2-3.13-16;

1Kor 15,54-58;

Lk 6,39-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.

Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Riječ Božju tumači o. Tiho Radan:

Isus nam kaže da ne pokušavamo izvaditi trun iz oka brata ili sestre kad imamo brvno u vlastitom oku. Ovom slikom želi nam ukazati na činjenicu da naše vlastite slabosti i pogreške zamagljuju našu sposobnost da jasno vidimo druge. Netko s brvnom u oku ne može dovoljno jasno vidjeti da bi uklonio trun iz oka drugoga.

Svi mi imamo neke slijepe točke, slabosti, nesavršenosti, nedostatke i nitko od nas ne može vidjeti druge onako kako ih Bog vidi s potpunim razumijevanjem i ljubavlju. Ako nekome pokušamo skrenuti pozornost na neku nepravdu, činimo to iz vrlo dubokog osjećaja vlastite slabosti. Svi smo mi grešnici koji pokušavamo pomoći jedni drugima na putu prema našemu Gospodinu.
Naše nastojanje da jedni drugima pomažemo na putu prema kreposti mora biti ukorijenjeno u molitvi. U molitvi se otvaramo Duhu Svetom, a samo u Duhu Svetom možemo istinski i podržati jedni druge u nastojanju da živimo kao učenici Isusovi.

Dakle, što nam je činiti? Prvo, da budemo spori u osudi drugoga i kritiziranju. Naše ograničeno viđenje drugih znači da nikada ne možemo potpuno razumjeti ni situaciju, ni motive, niti unutarnju stvarnost druge osobe. Stoga moramo biti pažljivi i suzdržani u donošenju sudova o drugima.

I drugo, pouzdati se u Božji sud kako kaže sv. Pavao ‘Gospodin je onaj koji sudi’. On će otkriti što je skriveno u tami. Bog vidi jasno i sudi pravedno za razliku od nas koji vidimo samo djelomično i često upravo kroz prizmu vlastitih nesavršenosti. Priznajući vlastite ograničenosti i usmjerujući se na vlastiti duhovni rast, možemo onda razviti i veću empatiju, suosjećanje i milosrđe prema našoj braći i sestrama.