NEDJELJOM U 16:30 Jedino se isplati živjeti po načelima

ČITANJA:

Izr 31,10-13.19-20.30-31;

Ps 128,1-5;

1Sol 5,1-6;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘ Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir.

U našem posljednjem susretu mogli bismo svoju pozornost svratiti na jednu rečenicu iz evanđelja: ‘I otputova’. To ‘otputova’ nikada nije bila stvar daljine nego mojeg odnosa prema njoj. Ne može netko biti toliko daleko da mi se ne može vratiti i obrnuto. I, je li ta udaljenost poput kakve čarolije da mislim kako se moja svetost ne može ostvariti, jer je to neki ideal koji je otputovao i koji je daleko. ‘Otputova’ je ovdje iluzija i svaki puta kada mislim npr. da se nisam ispovjedio neko duže vrijeme ono jednostavno nije barijera da odlučim sada otići onamo i dokinuti udaljenost.

Doći će trenutak kada čovjek shvaća da se jedino isplati živjeti po načelima. Probaj i vidjet ćeš jer se na taj način najbolje očituje tvoja želja za srećom i ispunjenjem. Onda se postavlja pitanje: Koliko sam spreman ići daleko i kušati to moje povjerenje i tesati svoju vjeru kada se nalazim u nečemu nepoznatom, a sve što imam su moji talenti, tj. moje radništvo i načela, upute za korištenje talenata koji su mi darovani.

S druge strane, nalazim li se pred ponorom lijenosti u kontekstu uskraćivanja sebi samoga sebe preko ne činjenja ničega?

Uostalom, imam li namjeru Božje ime, u ime neke svoje vlastite lijenosti, i imena svih drugih prije mene prepraviti u svoje, ili tko zna u čije drugo, odnosno obogatiti svoje ime upućivanjem na nekoga drugoga?

Htio bih se pitati želim li ispred svoga imena staviti prefiks sveti. U toj genijalnoj avanturi tebe i Boga, dragi slušatelju, kušaj njegov blagoslov.