NEDJELJOM U 16:30 Istinska mudrost ima temelj u Božjem duhu

ČITANJA:

Mal 3,19-20a;

Ps 98,5-9; 2Sol 3,7-12;

Lk 21,5-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.

Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Matko Filipović, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu:

Čini nam se kao da se Isus predstavlja kao razarač Hrama, kulture i religioznosti onoga vremena, no poruka koja stoji iza njegovog proroštva o uništenju Hrama, kao ključnog segmenta kulta, puno je dublja. Potpuno uništenje Hrama označava i kraj jednoga saveza. Hram prestaje biti isključivo mjesto Božje prisutnosti, a u Isusu Kristu i hramu njegova tijela se očituje trajna Božja prisutnost u narodu. Učenici, vjerujemo zbunjeni Isusovim proroštvom, postavljaju pitanje o vremenu odvijanja tih događaja, no Isusov odgovor nije ponuđen na način da bi odgovarao na pitanje onako kako je ono postavljeno. Isus ih poziva na oprez glede zavedenosti; zavedenošću smatramo lutanje (πλανάω), zastranjenje od puta istine koje se može dogoditi.

Opasnost nije jedino u izvanjskim napadima i teškoćama, ratovima i sukobima, opasnosti imaju svoje puno snažnije učinke u čovjekovoj nutrini, zato Isus i progovara o zastranjenjima od puta, o udaljavanju od istine. Upravo ta podijeljenost i zastranjenje od puta koje se događa u čovjekovoj nutrini bit će uzrok sukobima na izvanjskoj razini, ali progonstvo koje vjernik doživljava svjedoči o Božjoj blizini onima koji svjedoče za Istinu; progonstvo nikako ne predstavlja Božju udaljenost od čovjeka nego naprotiv, Bog stoji uz bok, spreman da obrani i da daruje svojega Duha i preko njega istinsku mudrost koja koristi za obranu.

Iščitavamo kako je istinska mudrost utemeljena jedino u Božjemu duhu i nikada ju ne može nadomjestiti ljudska logika i kalkulacije. Iako nam se čini obeshrabrujućim, Isusova poruka je ohrabrujuća. Osvjetljava nam mogućnosti kroz koje će naša vjernost biti iskušana, ali nas ne prepušta samima sebi u tim kušnjama već nam se i u tome daruje. Kroz njegovo darivanje u bolnim trenutcima progona pred našim se očima napast transformira u priliku.