Nasljedujemo li veličinu i dubini Isusova srca?

ČITANJA:

Dj 17,15.22 – 18,1;

Ps 148,1-2.11-14;

Iv 16,12-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i — navješćivat će vama.«

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi“ govori Isus svojim učenicima u današnjem odlomku Evanđelja po Ivanu. Nerazumijevanje Isusa, njegova poslanja i njegovih riječi neprestano je vidljivo u riječima i postupcima njegovih učenika. Nisu mogli nositi ono što im Isus želi reći. Sjetimo se njegova razgovora s Nikodemom u Evanđelju po Ivanu, gdje Isus govori: „Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?“ ili pitanja apostola upućena Isusu u Djelima apostolskim: „Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?“ Kako govoriti o većim otajstvima, kada ne razumiju ni ono što im pokušava objasniti kroz bliske slike svakodnevnog životnog iskustva. Nakon svega što se dogodilo po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću apostoli još uvijek očekuju Isusovo kraljevstvo ovdje na zemlji. Potvrđuju se riječi proroka Izaije: „Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.“

Kako bismo razumjeli Boga i njegovu riječ potrebna nam je njegova milost i vodstvo, koji su nam darovani po Duhu Svetom. Zato Isus govori: „No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu.“ No jesmo li mi danas do kraja razumjeli Isusa? Možemo li mi potpuno nositi ono što nam on govori? Povijest kršćanstva nam pokazuje kako je Crkva kroz cijeli svoj vijek u stalnom procesu rasta, sazrijevanja i boljeg razumijevanja Isusove riječi. Pokazatelji koji govori u prilog tome su crkveni sabori, gdje se možda najviše očituje djelovanje, svjetlo i vodstvo Duha Svetoga. Svakim saborom Crkva je sve dublje rasla i produbljivala dubinu Božje riječi i Isusova nauka. To je proces koji se i dalje nastavlja i neće završiti sve do ponovnog Isusova dolaska, kako čitamo u Evanđelju po Ivanu, on govori: „U onaj me dan nećete ništa više pitati.“

No do tada još je dug put pred nama. Važno je da si ne umislimo kako mi danas sve znamo! Zamka u koju često upadamo zbog neuredne navezanosti na vlastiti ego. Jedan od pokazatelja da nama danas Isus ima mnogo za reći, te da i danas ne možemo sve nositi jesu podjele i nejedinstvo među nama kršćanima. Danas dvije tisuće godina poslije Crkva je zrelija u teološkom razumijevanju Isusova nauka, ali slabo prati korak nasljedovanja veličine i dubine njegova srca. Sjetimo se njegove najveće zapovijedi iz Evanđelja po Ivanu: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ Kada to ostvarimo u otvorenosti Duhu Svetom, možda ćemo bolje razumjeti i nosti ono što nam Isus želi reći. Na koncu Isusova poruka nije nikada bila samo stvarnost razuma, već stvarnost međusobnog prožimanja razuma i srca.