Krist – posrednik između Boga i ljudi

ČITANJA:

Dj 18,23-28;

Ps 47,2-3.8-10;

Iv 16,23b-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

Apostol Petar u Djelima apostolskim, govoreći o Isusu kaže: „Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ U Evanđelju po Ivanu Isus sam za sebe kaže: „Ja sam Put i Istina i Život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni“, a Prva poslanica Timoteju: „jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.“ U Prvoj Ivanovoj poslanici čitamo: „Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.“

Božja riječ nam jasno govori kako je Isusova posrednička i zagovornička uloga za nas nezamjenjiva. On je naš prvi zagovornik pred Ocem. Zato nam u današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu govori: „Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.“ Isus ide i dalje i pojašnjava odakle proizlazi plodonosnost molitve u njegovo Ime: „Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili.“ Temelj kršćanske molitve i njezine plodonosnosti jest ljubav prema Kristu. Molitva nije jednostavno nekakav magijski čin ili formula koja kada je izgovorena sama po sebi donosi željene plodove u život onoga koji ju izgovara, već čin intimne povezanosti koja postoji između onoga koji moli i onoga kome je molitva upravljena. Molitva je posvećenost života Bogu po Isusu Kristu, koja prožima svaki segment vjerničkoga života i srca. Ne smije postojati neki dio mojega života u kojem za Boga nema mjesta ili koji želim odijeliti od intime i zajedništva s Bogom. Kao što piše apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: „ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.“ Bogu dajem sve ili ništa. Sjetimo se Isusovih riječi u Otkrivenju: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.“

Razlog neuslišanja molitava jest pogrešan pristup molitvi kao magijskoj formuli, bez prethodnog obraćenja srca i života. Bez promijene života i iskrenog predanja srca Bogu, nema ljubavi prema Isusu Kristu. Bez ljubavi prema njemu molitva ne može biti upravljena u njegovo ime. Upraviti molitvu u Isusovo ime znači ljubiti njegovo ime svojim životom i nositi njegovo ime u svome razumu i srcu kao što govori Psalam 16: „Gospodin mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.“ Psalam 1 govori: „o zakonu njegovu misli dan i noć“ Kao što nam govori evanđelje Otac prepoznaje ljubav u prema imenu njegova sina u našim srcima i po toj ljubavi odgovara na naše molitve kako bi „naša radost bila potpuna.“

Kao što je Isus naš zagovornik pred Ocem, svojim primjerom poziva i nas da budemo zagovornici jedni drugima, kada govori u Evanđelju po Ivanu: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Naravno kao i u našem odnosu prema Gospodinu Isusu, pretpostavka uslišanja svake zagovorničke molitve je naša međusobna ljubav i zajedništvo. Vidimo da je poslanje koje smo primili rasti u ljubavi prema Gospodinu i međusobno. Hoćemo li ostvariti darovano nam poslanje ovisi o tome koliko vremena budemo provodili s njim i bližnjima, jer izreka kaže: daleko od očiju, daleko od srca.