Koja antena hvata Božju blizinu?

ČITANJA:

Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab;

Ps 45,10b-12b.16;

1Kor 15,20-27a;

Lk 1,39-56

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Svoju najveću ljubav Bog Otac iskazuje ne samo Izraelskome narodu, nego i cjelokupnom ljudskom rodu i čitavome kozmosu, šaljući nam svoga Sina, da po utjelovljenju i rođenju od Marije, životu, smrti i uskrsnuću vlada u srcima ljudi koje je otkupio od vlasti grijeha.

Svjesni smo da živimo u eri neviđenog tehničkog i znanstvenog napretka, osobito na području ljudskih komunikacija. Pomoću njih u tren oka s kontinenta na kontinent, pa čak i u svemir šaljemo, ili iz njega primamo informacije najrazličitijeg tipa, ili pak s nekim dijelimo misli, uspjehe, osmjehe, žalosti i brige. Sve učestalijim korištenjem i navezivanjem na ta komunikacijska pomagala sve se više otuđujemo jedni od drugih. Možda nemamo dobre antene, ili možda antene naše ljudskosti nisu okrenute u pravome smjeru, prema drugoj osobi, možda su okrenute prema samima sebi, pa ne hvataju ništa osim nas same u svojoj sebičnosti. Želimo li uspostaviti dobar prijem, dobar signal, odnosno, želimo li čovjeku biti stvarno njegovi bližnji moramo se okrenuti prema njemu i služiti mu u njegovim potrebama, kao što je Marija služila Elizabeti. Hitajući Elizabeti ona hita na putove ljudi, da nam bude naša zagovornica, naša odvjetnica, naše uzdanje.

Pitamo se koja to antena hvata Božju blizinu? To je cijela naša osoba koja je poput Marije u stavu vjere otvorena za slušanje Riječi koja po Crkvi i njezinom poslanju odzvanja u dubini vjerničke svijesti i rađa plodom ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Zato, nemojmo nikada više prečuti Božju riječ, nego sa euharistijskim prinosom kruha i vina prinesimo sebe na oltar, a poticaj Božje riječi neka nas vodi, jer Gospodin Bog je jedini koji čovjeku jamči budućnost i koji mu predstavlja njegovo sve. Gospodin Bog nas čeka da nam u našem dovršenju stavi pred oči čitav naš proživljeni život.

Kada o svemu tome razmišljamo, tada vidimo da nam Isusovo evanđelje i vjera Crkve predstavlja jedino svjetlo u životu. Zato nam se valja opredijeliti u životu za one prave vrednote koje se ne mogu iznijeti na tržište i dobro se prodati, ali se zato mogu držati i gajiti u dubini osobe i biti na služenje drugima, kao što je to bio sav Marijin, sav Isusov život.

Mi obično volimo voditi tuđe brige, a sebe pri tom ne vidjeti, da se kojim slučajem ne bismo trebali mijenjati. Često se tužimo kako u svijetu ima puno zla, te kako je danas teško živjeti, i jest tako, no vjerujemo li da se sve to može promijeniti? I to tako i tada kada ćemo živjeti jedni za druge i za Gospodina Boga, jedni s drugima i sa Gospodinom Bogom. Vjerujmo kako unatoč svemu, pa i unatoč zlu u nama i oko nas, Kraljevstvo nebesko raste, širi se i to snagom Duha Svetoga.

Sjetimo se samo koliko puta u životu se nađemo u životnim situacijama u kojima trebamo odlučiti između lakšeg i težeg puta. Osjetimo kako je bitno i prevažno učiniti nešto sada i odmah. Osjećamo da to moramo učiniti premda znamo kako to neće biti lako. S tim predosjećajem nadolaze bure i oluje, nađemo se nerijetko pred olujama i burama, nađemo se pred izborom poslušati taj unutarnji glas koji nas nagoni i nuka na djelovanje, ili pak privremeno odustati i odgoditi čitavu stvar do, po našoj procjeni, zgodnijeg trenutka. Odgađajući tako naše djelovanje, osobito u pitanjima koja se tiču našega kršćanskog života, biramo uglavnom lakši put, kalkuliramo i proračunavamo kada ćemo učiniti nešto dobro, plemenito i vrijedno. U nekim nam se trenucima to čini preteškim. Često puta u našem djelovanju, nažalost prevlada naša proračunatost, a ponekad i mlakost, nestaje žara. Život nam postaje jednoličan i predvidiv, živimo život s pola snage, oslanjajući se samo na svoje sile i na svoje iskustvo. Prečesto zaboravljamo zazvati u pomoć Gospodina Boga. Ne ostavljamo mjesta Božjoj intervenciji u našem djelovanju. A Bog nas želi naučiti i potaknuti na djelovanje koje od nas iziskuje veću zauzetost, više žara, više vjere, više pouzdanja. Mi obično brzo zaboravljamo kolika je snaga njegove riječi, koja je poput sjemena u nas posijana. Zaboravljamo kolika je njegova moć koja je poput kvasca, koji prožima brašno, kadra promijeniti čitavi svijet. Zaboravljamo kako je poput blaga skrivenog na njivi, ili skupocjenog bisera neprocjenjiva i nemjerljiva vrijednost Kraljevstva Božjeg, radi kojeg se isplati i svega odreći da bismo ga zadobili.

Gospodin Bog je majku svoga Sina darovao kao srce svojoj Crkvi. Po Mariji se čitav svijet promijenio. Darovan nam je po Mariji Spasitelj, i ona je postala naša majka i naša moćna zagovornica kod svoga Sina. Marija je proročki označena u obećanju danom prvim roditeljima pošto su sagriješili. Isto tako, ona je Djevica koja je začela i rodila Sina, kojemu je ime Emanuel – s nama Bog. Marija ima prvenstvo prema poniznima i siromasima Gospodinovim koji poput cvijeta u suši očekuju spasenje od Gospodina Boga. Sav njezin život je usmjeren na Isusa, a preko Isusa na svakoga od nas. Marija je sebe nazvala neznatnom službenicom Gospodnjom i nama dala primjer.

Predragi vjernici, slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, Prihvatimo poput nje svoju kršćansku ulogu u životu, u Božanskom planu spasenja. U radosti živimo i zahvaljujmo Bogu što smo njegovi. Neka i naši životi uvijek budu usmjereni na Boga i bližnjega.