Jesmo li zauzeti za boljitak i napredak domovine?

ČITANJA:

Pnz 10,12-22;

Ps 147,12-15.19-20;

Mt 17,22-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: „Sin čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će kreći dan uskrsnuti.“ I ožalostiše se silno. Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: „Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?“ „Plaća, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: „Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?“ kad on odgovori: „od tuđih!“, reče mu Isus: „Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se”.

Evanđelist Matej Isusovu povijest pripovijeda iz pouskrsne perspektive, povezujući povijesnog Isusa sa kerigmatskim Kristom smještajući tako Isusa Krista u život svoje vjerničke zajednice. Za Mateja je Isus Mesija u sasvim osobitom smislu, time što je Sin Boga živoga, a istodobno i Sin Čovječji, koji svoj put slijedi kroz trpljenje i smrt prema uskrsnuću kao i opravdanju i proslavljenju od Boga.

Taj Krist objavljuje se već za svoga života glavnom učeniku Šimunu Petru kao Sin Božji. Svojim poniznim služenjem Isus postaje uzor i Učitelj kojega svi trebaju nasljedovati. U svome nauku Isus ostaje Učitelj, a njegov nauk postaje njegovim životom, njegovim služenjem siromasima i patnicima, njegovim odricanjem od vlasti i njegovim predanjem vlastitoga života kao otkupninu za mnoge.

Učenici se okupljaju oko Isusa upravo u Galileji, toj sjevernoj pokrajini, koja je često nazivana i Galileja poganska, a upravo je to pokrajina u kojoj će zasjati svjetlo veliko. Isus im naviješta da će trpjeti, umrijeti i uskrsnuti treći dan. U Kafarnaumu učenici trebaju platiti porez, sve su oči uprte u Isusa, kakav li će odgovor dati Učitelj u svezi plaćanja ili neplaćanja poreza. Petar odgovara da Isus plaća porez, u ovome slučaju dvodrahme. Isus plaća porez iako je Sin Kralja Svevišnjeg.

Židovi su, naime bili svjesni svoga izabranja, te su smatrali da su podložni jedino Božjoj vlasti, pa je stoga obveza plaćanja poreza tuđinskoj okupatorskoj vlasti, odnosno rimljanima, Židovima bilo osobito mrsko.

Za Isusa prvenstvo je samo Božje, a predmet njegova propovijedanja je kraljevstvo nebesko, a zemaljska država samo je jedna ovisna i prolazna veličina. Za Isusa moći zemaljskoga poretka stoje na povijesnome mjestu koje im je Bog odredio, a povijest teče prema onomu posljednjemu što Bog želi provesti: svoje eshatološko kraljevstvo mira i spasenja.

Već je prva Crkva morala u promjenjivim okolnostima svoga povijesnog življenja uvijek iznova morala određivati svoj stav i pronalaziti svoj put. Primjerice, dok je Pavao zahtijevao prema rimskoj državi kao postojećoj vlasti pozitivno držanje (Rim 13, 1-7), te su i drugi autori slično tražili poslušnost zakonima i državnim obvezama (1 Pt 2, 13-17; Tit 3, 1s). Dotle je Ivanovo Otkrivenje, u doba kad su carevi za sebe zahtijevali božanske počasti i uspostavljali državnu svemoć, promatralo zemaljske vlasti kao utjelovljenje sotonske moći i Božjih protivnika (Otk 13).

Današnja je naša povijesna situacija drugačija, od Crkve se uvijek i posvuda traži njezino socijalno zauzimanje za slobodu i prava ljudi. To pak znači da Crkva ima nepodmitljivu moralnu službu stražarenja, odnosno od nje se traži djelovanje slobodno od svakoga oportunizma koje se brine samo za dobro i patnju ljudi. Kada bi se Crkva današnjice htjela vratiti opet u sakristiju, odnosno reducirati svoje djelovanje samo na religiozne obrede, tada bismo sasvim krivo shvatili Isusove riječi. Isus itekako želi da kršćani sudjeluju u izgradnji boljitka i zemaljske domovine u svim njezinim komponentama, dok hitimo prema onoj nebeskoj.

Predragi vjernici, slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija, budimo zauzeti za boljitak i napredak naše mile Hrvatske domovine, budimo angažirani za pravednost i poštenje, za unošenje evanđeoskih vrednota u naš zemaljski poredak.