Isus se raduje svakom promijenjenom srcu

ČITANJA:

Sir 27,4-7;

Ps 92,2-3.13-16;

1Kor 15,54-58;

Lk 6,39-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Ta iz obilja srca usta govore. Razmišljam kakovo je moje srce. Ja mogu izgovarati najljepše riječi, uputiti najljepši smiješak ljudima… ali sve to može biti lažno, jer ovisno kakovo je moje srce takovi će biti plodovi. Isus progovara uvijek u jasnim prispodobama. Ova današnja prispodoba ne ostavlja mjesta nejasnoći. Zbog toga nas današnje evanđelje potiče na ispit savjesti.

Možda slušajući Isusa sebe prepoznaješ. No nemoj se zato obeshrabriti, nego to promatraj kao milost koja ti je došla u srce. I ta milost sada donosi ploda. Ti vidiš svoju nesavršenost i ona te približava Bogu i iskrenom predanju sebe i čitavoga svoga života. Gledajmo ovo današnje evanđelje pozitivnim očima. Lijepo je napisao jedan autor da svatko od nas može biti svjetlo drugima, voditi druge tako da ne upadnu u jamu, voljeti druge i tako unijeti dobrote u ovaj svijet, koji nije uvijek lijep, ali nije ni pakao. Jer dokle god ima i jedne duše koja svoj život živi u okrenutosti prema Bogu, ovaj svijet ne može biti sasvim taman i zao.

Zato molim Isusa da meni, svima nama dadne čisto srce, da sve promatramo njegovim očima Ljubavi. Ima jedan istiniti događaj. U jednom selu, dvoje staraca, muž i žena razvozili su sijeno na traktoru, no odjednom sve je popustilo, i sjeno se rasulo, a oni popadali s traktora. Ljudi koji su ih promatrali očekivali su da će sada zagalamiti ili opsovati, no nije bilo ništa od toga. Muž i žena su kleknuli i dignuli ruke prema nebu i rekli: „Hvala ti Isuse što si nas sačuvao da ne nastradamo“.

To je prekrasno svjedočanstvo. Znate kada izvadimo brvno iz svoga oka sve možemo promatrati drugačijim očima i čista srca. Isus se raduje svakom promijenjenom srcu. Sjećam se desnog razbojnika na križu koji se pred Isusom obratio. Bez obzira koja je bila Isusova bol od rana, bičevanja , udaraca i probodenih ruku i nogu, on je sigurno bio radostan jer čovjek je spašen. I ti dragi brate i sestro prihvati spasenje po Isusovu križu. Budi dobro stablo koje rađa dobrim plodovima. Neka te svi prepoznaju kao Isusova glasnika ljubavi i nesebičnosti.

Sjećam se svoga pokojnog subrata o. Ante Stantića, karmelićanina, koji je u svojoj dubokoj starosti, kad je bio već teško bolestan i jedva hodao, redovito dolazio u kor na molitvu sa zajednicom. Kad mu je poglavar rekao da nije obvezan dolaziti, on je samo odgovorio: „Moje mjesto je sa zajednicom“. Koje snažno svjedočanstvo! Uistinu iz obilja usta govore. Pokojnom našem redovniku srce je uistinu bilo čisto i blagoslovljeno. I naše neka tako postane, Amen.