Isus – gospodar života i smrti
Živimo u vremenu besciljne brzine i kao da nemamo mnogo vremena prebirati u srcu znakove i događaje uskrsnuća u svakodnevici. Moramo se moliti Duhu Svetomu da nam oživljava senzore vjere koje zli kroz svijet i grijeh hoće umrtviti i skučiti na prolaznost. Riječ Božju tumači vlč. Ivan Grbešić.
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
1Tim 3,1-13;
Ps 101,1-3.5-6;
Lk 7,11-17
Tekst Evanđelja:
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Kada sam se prije nekoliko godina vozio pored grada Naina i kada nam je vodič ukazao na grad, prošli su me trnci jer sam u sebi oćutio ovaj susret. U Duhu sam vidio udovičinu povorku smrti i Isusovu povorku života. U malenom galilejskom gradu Nainu Isus plač okreće u igranje koje se proširilo po svoj Judeji i okolici.
Do susreta s Isusom vlada tuga, osjećaj gubitka i neizvjesnost. Majka udovica izgubila je sina jedinca, a to znači da je ostala bez obitelji i socijalne sigurnosti koja je udovicama u Izraelu bila zajamčena. Isus u susretu čini šokantnu gestu, dotiče mrtvaca. To je pobožnim Židovima bilo zabranjeno, odnosno bili su nečisti kroz čitav tjedan. No Isus je Gospodar života i smrti, Isus ide iznad naših mjerila koja su često skučena, Isus je Sin Boga živoga koji plač želi pretvoriti u klicanje. On je uzrok tolikom veselju. On je najveći prorok života vječnoga čija vrata je otvorio svojim Križem.
Sveti Ambrozije će reći da udovica u ovom događaju predstavlja Majku Crkvu koja plače za onima koji umiru u grijehu. Grijeh i njegove zamke mnogovrsnih ovisnosti nalik su na opaku bolest koja vodi u sigurnu smrt i vječnu propast. Mnoštvo je onih koji Boga slave kada se ljudi mrtvi po grijehu obrate i vrate Majci Crkvi. Nismo li i mi u naše doba svjedoci sličnih događaja? Rastuži nas i preplaši snaga zla i smrti, a onda kroz milost obraćenja opipljivo doživimo da je Bog s nama. I danas čujemo i čitamo da je Isus iz mrtvila grijeha i nevjere digao tolike znane i neznane ljude koji nam svjedoče da je On živ i da su ga oni susreli na putu beznađa. Živimo u vremenu besciljne brzine i kao da nemamo mnogo vremena prebirati u srcu znakove i događaje uskrsnuća u svakodnevici. Moramo se moliti Duhu Svetomu da nam oživljava senzore vjere koje zli kroz svijet i grijeh hoće umrtviti i skučiti na prolaznost.