Imamo li pripravno srce za slušanje Božje riječi?

ČITANJA:

Heb 11,32-40

Ps 31, 20. 21 .22. 23. 24

Mk 5,1-20

Iz Evanđelja po Marku:

“U ono vrijeme: Isus i učenici stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti — on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.”

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija! Velika mi je radost što ovim putem s vama mogu dijeliti blago Božje Riječi iz klauzure Karmela sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću. Nastavak je to dragocjene suradnje Karmela i Hrvatskog katoličkog radija. Evanđeoski tekst vodi nas s „onu stranu mora“, u Gerazu gdje stiže Isus sa svojim učenicima. Poganski je to kraj. U susret mu odmah hita opsjednuti čovjek. Svakako je važno primijetiti da je opsjednuti autodestruktivan, sam sebe udara, boravi na groblju – mjestu smrti.

Što je tog čovjeka nagnalo da odmah dotrči i pokloni se Isusu? Možda stanje nepodnošljive unutarnje razdijeljenosti i duboke čežnje da bude oslobođen. Ili, kako sveti tekst ističe, sam nečisti duh u njemu koji priznaje da je Isus jači, da je „Sin Boga Svevišnjega“. Sotona priznaje da Isus ima moć i vlast nad njim. Vrijedno je istaknuti da je zloduha bilo mnoštvo, cijela legija – u rimskoj je legiji, naime, bilo više od pet tisuća ljudi. Mnoštvo zloduha označeno je i brojem svinja (oko dvije tisuće) u koje, Isusovim dopuštenjem, ulaze nečisti duhovi i podave se u moru. Nasuprot mnoštva nečistih duhova Isusov je čisti Duh samo jedan. Između Isusa i sotone nema ničeg zajedničkog: „Što ti imaš sa mnom?…“ Pogani u Isusu vide božansko biće, ali i biće koje donosi nesreću. Mole Isusa da ode iz njihova kraja. Ne žele se odreći svojih interesa, svojih svinja, svojih idola. Opsjednuti, koji je sada zdrave pameti moli Isusa „da bude uza nj“, da bude njegov učenik. Gospodin mu ne dopušta, već ga šalje javiti svojima što mu je on – Isus, učinio kako mu se smilovao. I svi su se divili.

Gospodine i Bože moj, otvori moje srce da bude pripravno čuti Tvoju Riječ. Ti me poznaješ. Poznaješ svaki kutak moga bića, moju čežnju da Te ljubim… No, poznaješ i moju Gerazu, moju, često nepodnošljivu, unutarnju razdijeljenost, sve ono zbog čega mi se obrazi crvene od stida pred Tobom, sve trenutke kada svojim životom pokazujem kao da nemam ništa s Tobom.

Gospodine Isuse, Sine Boga Svevišnjega, klanjam Ti se i molim Te, pohiti mi u susret! Raskini moje lance i okove, moje vezanosti i ovisnosti, ukroti moju sebičnost, uskrisi moju dušu iz groba na novi život! Ti si Pobjednik nad silama zla, Ti imaš vlast i moć nad svime što u meni priječi rast Tvoga Kraljevstva. Potopi moje grijehe u moru svoje ljubavi i milosrđa!

Vidjevši Tvoja silna djela, molili su Te da odeš iz njihova kraja. A ja Te molim: Ne idi od mene, Gospodine! Ne dopusti da me moji sebični interesi, idoli kojima se klanjam udalje od Tebe.

Želim uvijek biti uza Te, da naviještam braći i sestrama čudesna djela Tvoja, kako si mi se smilovao. Gospodine, Bože moj i Kralju moj, Kraljevstvo Tvoje Kraljevstvo je vječno,Tvojoj vlasti nema kraja!