Budi dio naše mreže

Bogatimo li se u Bogu?

Za čovjeka čiste duše, čistoga srca, i za čovjeka koji ima povjerenje u Božje milosrđe, smrt je tako prirodna da uopće ne mijenja uobičajeni tijek života. Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović.

/ sd

ČITANJA:

Rim 4,20-25;

Otpj. pj.: Lk 1,69-75;

Lk 12,13-21

 

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’« »Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

 

Dragi slušatelju, srdačno te pozdravljam i radujem se da ćemo nekoliko sljedećih trenutaka provesti zajedno razmišljajući o Božjoj riječi koji danas majka Crkva stavlja pred nas.

Svima nama sigurno je poznata životna situacija koju spominje prva rečenica današnjega evanđelja – podijeliti baštinu, podijeliti imanje. Zasigurno je postojao problem u diobi baštine između braće koja se nalaze u mnoštvu koje je slijedilo Isusa. Čuli su oni kako je Isus pravedan i mudar i njemu je jedan od braće poželio povjeriti parnicu u diobi baštine. Naravno, očekivao je da će Isus presuditi njemu u korist. No, ne dijeli Isus baštinu, ne savjetuje ni kako riješiti spomenuti problem, već ovu situaciju koristi kako bi poučio okupljeno mnoštvo da im život nije u onom što posjeduju. U tu svrhu Isus koristi prispodobu o bezumnom bogatašu.

Mnogi kršćanski duhovni pisci savjetuju da ćemo biti revniji kršćani ako budemo razmišljali o smrti. Pa kako to? Čuti spominjanje smrti u nama zasigurno izazove neku nelagodu, tjeskobu. Pa kako sad onda razmišljanje o smrti, a predamnom je još toliko godina života? Mnogi od nas mlako služe gospodinu i ne izvršavaju njegove zapovijedi jer misle da imaju još puno godina života. Mnogi će se tješiti i mišlju da imaju vremena za obraćenje, da imaju vremena za usklađivanje svoga života s Božjim zapovijedima, ali često nije tako. Nedavno je iznenadno preminuo jedan poznati sportaš. Svi su ostali u šoku. Nitko nije mogao ni u najvećoj zločestoći pomisliti da bi netko tako zdrav, mlad i fizički sposoban, odjednom mogao nestati s lica zemlje. Mnogi misle da ima vremena. Sigurno je i taj sportaš to mislio. No, nije sigurno misliti da ima još mnogo vremena. Sveto pismo nas na to više puta upozorava: “ne znate ni dana, ni časa”. I u ovom evanđeoskom odlomku nalazimo upozorenje. “Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'”. Bezumni bogataš nije mogao ni sanjati da se sad, kad je sve podredio uživanju na zemlji, na nebu donosi odluka o njegovu preseljenju u vječnost.

Jednom si tijekom igre dječaci uputili pitanje sv. Dominiku Saviju: “Dominiče, kada bi ti u ovom trenutku Gospodin rekao da umireš, što bi učinio?” “Nastavio bih se igrati”, odgovorio je svetac. Za čovjeka čiste duše, čistoga srca, i za čovjeka koji ima povjerenje u Božje milosrđe, smrt je tako prirodna da uopće ne mijenja uobičajeni tijek života.

Narodna izreka kaže da na poklopcu lijesa nema utora za kreditne kartice, posjedovne listove ili štedne knjižice. Jednoga dana, jedne noći, kada dragi Bog donese odluku o susretu s nama u vječnosti, nećemo imati izbora nego se odazvati. Pazimo što ćemo na ovaj susret ponijeti. Amen.

Vlč. Josip Šimatović, čuvar svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i župnika župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja