Bog želi čovjekovo spasenje

ČITANJA:

Dj 12,24 – 13,5a;

Ps 67,2-3.5-6.8;

Iv 12,44-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja — Svjetlost — dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio — ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla — Otac — on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«

Poruka današnjeg evanđeoskog teksta sažima Isusov zaključni objaviteljski govor. Bog želi čovjekovo spasenje. Poziv je upućen svima i ističe se Isusova posrednička uloga i sveopće značenje njegove poruke. Isus je za sve nas jedini put spasenja, jer je u njegovoj riječi i u njegovu životu Božja nakana na jedinstven način postala čujna, vidljiva i prepoznatljiva. Tko se ovoj riječi ne prepusti vjerom i ne slijedi ju, taj je sam sebe osudio. Bog želi čovjekovo spasenje, a ne propast, a time ni okorjelost iz kojeg se propast rađa. Upravo je to Isus želio navijestiti ljudima i pokazati im da ih Otac nebeski ljubi. Taj poziv, poziv na život, ostaje i danas svim ljudima koji ovu riječ čuju u svjedočenju Isusovih glasnika.

Svjedočenje glasnika važna je komponenta navještaja poziva na život. Svjedok Riječi poistovjećuje se s porukom. Djela apostolska donose nam izvještaj da je u antiohijskoj crkvi bilo proroka i učitelja. Svi su oni vršili zajedničke čine, slavili su bogoslužje i postili. Svjedočenje Božje riječi različito se vrši prema različitim okolnostima. Ne svjedoče svi svjedoci na isti način. Bog neke izabire za posebne okolnosti, kao što je to učinio sa Barnabom i Savlom. Znamo da svaki čovjek nije za sve niti može jednako i s entuzijazmom vršiti sve stvari. Na području duhovnog djelovanja darovi su različiti. Nije svatko, npr. za dušobrižnika u bolnici, vojsci, policiji, u ustanovama s osobama s posebnim potrebama, ili u radu sa zatvorenicima itd. No, ono što je još važnije jest da se za povjerene osobe brinem cijelim srcem i da ih gledam da su mi od Boga poslane i da sam ja njima poslan. Svoje poslanje vršiti marljivo i radosno koliko je moguće. Naše je da činimo koliko je do nas. Tamo gdje ne možemo mi, dragi Bog će, na nama skriven način, učiniti da se obistini ono što je naumio.