Anđeli čuvari

ČITANJA:

Izl 23,20-23

Ps 91,1-6.10-11;

Mt 18,1-5.10

Tekst evanđelja:

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«

»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«

Danas slavimo blagdan Anđela čuvara. Vjerujem da smo svi kao djeca, prvu molitvu koju smo naučili, molili se svom anđelu čuvaru da nas čuva noću, danju na svim našim putima.

I izraelski narod kada je ulazio u obećanu zemlju bio je predvođen anđelom. O tome nam govori današnje prvo čitanje iz knjige Izlaska (Izl 23, 20-23): ‘Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj glas njegov! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako ga budeš vjerno slušao i vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima.’

A u evanđelju se nastavlja, možemo tako reći, jučerašnja tema, jer na pitanje učenika tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, Isus dovodi dijete i govori im: ‘Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima’. I dodaje: ‘Anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima’.

Katekizam Katoličke Crkve dosta opširno govori o anđelima. Najprije naglašava da je postojanje duhovnih bića – anđela vjerska istina. Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. Anđeli su Kristovi. Stvoreni su po njemu i za njega, a on ih čini glasnicima svoga spasenjskog nauma. Sve tamo od stvaranja svijeta oni najavljuju spasenje i služe ostvarenju božanskog nauma. Kod Kristova rođenja oni pjevaju ‘Slava Bogu na visini’, zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi. Oni su i blagovjesnici: navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu, a na Kristovu povratku bit će prisutni u službi njegova suda.

Isto tako, sav crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć. U liturgiji se Crkva sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabrijela, Rafaela i anđela čuvara). Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. ‘Svaki vijernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život’, govori Sveti Bazilije Veliki. Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu (KKC 328 – 336).

Iz svega rečenog vidimo važnost i ulogu anđela čuvara u životu svakog kršćanina, a ne samo djece. Pitajmo se, posebno mi odrasli, počinjem od samog sebe, nismo li mi zaboravili na njegovu ulogu u svom životu? Da li mu se molimo, posebno u kušnjama i napastima? Očekujemo li i mislimo li na njegovu pomoć u tim trenucima? Zato, ako smo napustili i zaboravili moliti se svom anđelu čuvaru, vratimo se toj molitvi!

I završimo ovo današnje razmišljanje molitvom svom anđelu čuvaru, ali neka to ne bude samo danas: ‘Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu.’