"Ako zrno ne umre, ostaje samo"
Umrijeti sebi i svojoj volji i umrijeti grijehu uvodi nas u najdublje zajedništvo s Isusom i njegovom Crkvom. To je mučeništvo o kojem govori i današnje Evanđelje, a u kojem prepoznajemo i lik Sv. Lovre, đakona i mučenika, čiji blagdan danas slavimo. Riječ Božju tumači fra Goran Malenica.
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
vl.: 2Kor 9,6-10;
Ps 112,1-2.5-9;
Iv 12,24-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«
Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!
Gospodin ima oko da vidi i primijeti ono malo i maleno nešto poput zrna. Isus ima oko za pšenično zrno koje pada na zemlju i umire, da bi donijelo obilat rod. Iz Isusovih usta to zrno poprima veličinu, te klija i raste tek u uhu i srcu slušatelja. Zrno sa svojom plodnom jezgrom i ljuskom koja ju obavija traži da bude oslobođen pljeve i dođe do jezgre života i Isusove poruke. Isus po tom zrnu govori o sebi, da je došao umrijeti poput pšeničnog zrna da bi donio rod vječnoga života. Ne govori tu Isus samo o sebi već i o nama, o onima koji mu žele služiti i ići za njim.
Treba primijetiti da Isus kaže: ako zrno ne umre, ostaje samo. Umrijeti sebi i svojoj volji i umrijeti grijehu uvodi nas u najdublje zajedništvo s Isusom i njegovom Crkvom. To je mučeništvo o kojem govori i današnje Evanđelje, a u kojem prepoznajemo i lik Sv. Lovre, đakona i mučenika, čiji blagdan danas slavimo.
Sv. Lovro, jedan je od sedmorice uglednih rimskih đakona kojemu je papa Siksto II. povjerio da crkveno blago podijeli siromasima, te brine za one u potrebi i nevolji. Sv. Lovro kao đakon, poslužitelj, u djelo provodi današnje Isusove riječi: »Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«
Služenje Kristu i čovjeku u potrebi nije smo karitativna zauzetost i gorljivost već i žrtva života koja ima svoje izvorište i utočište u Kristovoj žrtvi, ali i u njegovoj proslavi, te konačnoj pobjedi.