NEDJELJOM U 16:30 Zapovijed ljubavi – konkretan poziv

ČITANJA:

Izl 22,20-26;

Ps 18,2-4.47.51ab;

1Sol 1,5c-10;

Mt 22,34-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jurica Galić, gvardijan samostana i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zadru (Relja):

U današnjem Evanđelju jedan čovjek dolazi Isusu s pitanjem koje zvuči jednostavno: „Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ Možda bismo mi očekivali neki kompliciran odgovor. Ali Isus ne komplicira. On sve svodi na ljubav. Najprije kaže: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“ A odmah zatim dodaje: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Kao da nam Isus govori: Nemoj tražiti tisuću pravila ako nisi naučio ljubiti. Jer možemo puno toga znati o vjeri, možemo redovito dolaziti na misu, moliti, paliti svijeće, znati molitve napamet… a opet možemo imati tvrdo srce prema čovjeku koji nam ide na živce.

I upravo tu Isusovo Evanđelje postaje vrlo životno. Nije teško reći: „Volim Boga.“ Teže je to pokazati prema čovjeku koji nas povrijedio. Nije teško moliti za mir u svijetu. Teže je sačuvati mir u vlastitoj kući. Nije teško govoriti o ljubavi prema bližnjemu. Teže je biti strpljiv s onim koga gledamo svaki dan. Možda je upravo danas moj „bližnji“ netko s kim teško razgovaram. Netko tko me razočarao. Netko kome ne mogu oprostiti. Možda čak netko iz moje obitelji.

I tada shvaćamo da Isusova zapovijed ljubavi nije lijepa ideja, nego konkretan poziv.

Ljubiti ne znači uvijek osjećati nešto lijepo prema drugome. Ljubiti znači odlučiti da drugome neću vraćati zlo za zlo. Da neću namjerno poniziti. Da neću širiti tuđu pogrešku.
Da ću pokušati razumjeti prije nego što osudim. Da ću, kad mogu, učiniti dobro – čak i onda kada mi se ne vraća. A onda Isus kaže nešto jednako važno: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ To znači da ljubav prema drugome počinje i odnosom prema samome sebi.

Koliko puta smo prema sebi puno stroži nego prema drugima? Koliko puta nosimo stare pogreške i govorimo sebi: „Nisam dovoljno dobar. Opet sam pogriješio. Bog mi sigurno zamjera.“ Ali ako nas Bog poziva da ljubimo sebe, onda trebamo naučiti prihvatiti da smo ljudi – sa svojim slabostima, padovima i nesavršenostima. Ne znači opravdavati svoje pogreške. Znači vjerovati da moja pogreška nije moja konačna vrijednost.

Bog me ne voli zato što sam savršen. Bog me voli zato što sam njegov. I možda je danas upravo to ono što trebamo čuti. A onda iz te Božje ljubavi možemo krenuti prema drugima.

Jer čovjek koji zna da je ljubljen ne mora stalno dokazivati svoju vrijednost. Ne mora pobijediti u svakoj raspravi. Ne mora uvijek imati zadnju riječ. Može oprostiti. Može reći: „Pogriješio sam.“ Može napraviti prvi korak.

Zato je Isusova zapovijed zapravo jedan veliki putokaz za naš svakodnevni život: Voli Boga. Prihvati sebe. I učini dobro čovjeku koji ti je danas stavljen na put. Možda to neće biti nešto veliko. Možda će biti samo jedan telefonski poziv. Jedna poruka. Jedno „oprosti“.
Jedno „hvala“. Jedan razgovor bez svađe. Jedan trenutak strpljenja s djetetom. Jedan osmijeh čovjeku kojeg inače ne primjećujemo. Ali upravo se tako Evanđelje pretvara u život.

Na kraju dana možda nećemo moći reći da smo učinili velike stvari. Ali možemo se pitati:

Jesam li danas nekome bio bliže Bogu – svojom riječju, svojim strpljenjem, svojim oprostom, svojom dobrotom? Jer Isus nam danas ne daje samo najveću zapovijed. On nam pokazuje i kako izgleda život koji ima smisla. Ljubav prema Bogu koja ne silazi u naš odnos prema ljudima ostaje samo riječ. Zato danas zamolimo Gospodina za jednostavno srce. Srce koje zna primiti njegovu ljubav i koje je zna dati dalje.

Gospodine, nauči me ljubiti tebe ne samo riječima, nego svojim životom. Nauči me prihvatiti sebe onako kako me ti prihvaćaš. I daj mi oči da danas prepoznam čovjeka kojemu mogu učiniti nešto dobro. Jer možda moj najvažniji susret s tobom danas neće biti u nekoj velikoj stvari, nego upravo u čovjeku kojega ćeš staviti ispred mene.

Amen.