SVAKODNEVNO U 7:30 Nezamjetljiv grob

ČITANJA:

Gal 5,18-25;

Ps 1,1-4.6;

Lk 11,42-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. «
»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«
Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, srdačan vam pozdrav.

Kada sam čuo današnje Evanđelje i Isusove riječi: „Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode“, odmah sam se sjetio jedne stvari koja mi se često događa na sprovodima. Dođemo do mjesta gdje je trava, a ispod trave se vidi da je nekada bio grob. On se često jedva nazire, ali ipak se vidi da je tu netko pokopan. Ljudi to uglavnom ni ne primijete. Jednostavno hodaju preko toga. Ja uvijek pokušam ići po rubu i to jednostavno iz poštovanja prema onome tko je ondje pokopan.

I onda pomislim kako je zanimljivo ovo što Isus danas govori.„Nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.“ Grob je tu, ali ga više ne vidimo. Trava ga je prekrila. I ljudi hodaju po njemu, a da ni ne znaju da hodaju po nečijem grobu.

A Isus kaže da čovjek može postati takav. Izvana sve može izgledati dobro. Čovjek može biti uredan, pristojan, pobožan, može znati sve molitve, može dolaziti u crkvu, može drugima govoriti kako treba živjeti. A iznutra može biti nešto sasvim drugo. Upravo to Isus zamjera farizejima. Oni paze na desetinu i zvuči nam pomalo smiješno kako su pazili na hramsku desetinu metvice i rutvice – začina koji su bili svima dostupni i poprilično jeftini. Oni paze na propise, na prva sjedala u sinagogama, na pozdrave na trgovima. Sve je izvana uredno. Ali Isus im kaže: „Ne marite za pravednost i ljubav Božju.“ Isus ovdje govori o krepostima – jedna je stožerna, a druga bogoslovna i to još najveća. On danas ne govori samo farizejima, nego i svima nama koji želimo biti njegovi učenici. Jer i mi možemo imati različita lica. Jedno lice za ljude, drugo za obitelj, a treće možda za trenutke kada smo sami. I nije problem što se čovjek u različitim situacijama ponaša različito jer naš život se i sastoji od različitih uloga. Problem je kada se između onoga što pokazujemo i onoga što stvarno jesmo napravi veliki raskorak.

Kada primjerice izvana govorimo o ljubavi, a u sebi nekoga ne možemo smisliti. Zatim, kada govorimo o oproštenju, a svoju povrijeđenost čuvamo godinama i onda ju još njegujemo i zalijevamo da ne „propadne“.Također, izvana možemo izgledati pobožno, a iznutra možemo biti ravnodušni prema čovjeku koji je pokraj nas.

Tada postajemo kao taj nezamjetljivi grob. Izvana trava, ništa posebno. A ispod nje nešto što više nitko ne vidi, ali je prisutno. I zato si danas postavljam pitanje: što se nalazi ispod trave moga života? Postoji li nešto što sam dugo skrivao? Možda neka osuda ili neka nepravda koju sam učinio, ali koju ne želim priznati?

Možda drugi ljudi oko mene to ne vide, ali Bog vidi. I lijepo je i dobro što Bog vidi. Jer on ne gleda da bi nas ponizio, nego da bi nas izliječio.

Znate, meni je zanimljivo da ja na sprovodu pazim da ne stanem na grob iako ga možda nitko drugi više ni ne primjećuje. Iz poštovanja prema pokojniku idem po rubu. A koliko puta mi bez razmišljanja stanemo na ono ranjeno u drugom čovjek i na njegovo dostojanstvo kada u komentarima idemo ispod pojasa? Ne vidimo ranu bližnjega, ne znamo njegovu priču, ne znamo što nosi u sebi, a ipak ga osudimo. Stavimo ga u neku svoju ladicu i nastavimo dalje.

Zato nas Isus danas upozorava: Ne gledaj samo ono što se vidi i ne gledaj samo tuđe lice. Pogledaj i svoje srce i svoje lice.

Jer Bogu nije dovoljno da izvana sve izgleda dobro. On želi pravednost i ljubav Božju i da ono što nosimo u srcu postane vidljivo u našem životu. Gospodine, daj da moje lice pred ljudima bude što bliže onome što ti vidiš u mom srcu.

Dragi slušatelji, srdačan Vam pozdrav.

Hvaljen Isus i Marija.