SVAKODNEVNO U 7:30 Objava Kristove slave

ČITANJA:

Dn 7,9-10.13-14 ili: 2Pt 1,16-19;

Ps 97,1-2.5-6.9;

Mt 17,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:

Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Danas je blagdan Preobraženja Gospodinova. Evanđelje nas poziva da se popnemo na goru Tabor s Isusom, Petrom, Jakovom i Ivanom kako bismo vidjeli tko je uistinu Isus. Ovaj događaj nije samo spektakularan vizualni doživljaj, već ključni trenutak u povijesti spasenja koji povezuje Isusovo božanstvo s njegovom nadolazećom mukom i našom budućom slavom.

Preobraženje se događa u trenutku kada Isus počinje otvoreno govoriti o svojoj muci, smrti i uskrsnuću. Dok se moli na gori, njegovo lice zasja kao sunce, a haljine postanu bijele poput svjetlosti. Uz njega se pojavljuju Mojsije i Ilija, predstavnici Zakona i Proroka, koji s njim razgovaraju o njegovu “izlasku“ koji se ima ispuniti u Jeruzalemu.

Ova objava Kristove slave ima jasnu pedagošku svrhu – učvršćivanje vjere. Isus želi pripremiti apostole za sablazan križa. Kada ga vide razapeta, trebaju se sjetiti sjaja s Tabora i razumjeti da je njegova muka dragovoljna. Zato se svake godine na Drugu korizmenu nedjelju čita sv. Evanđelje o Isusovu preobraženju na gori!

Na gori Tabor očituje se cijelo Presveto Trojstvo: Otac u glasu, Sin u čovjeku Isusu, i Duh Sveti u sjajnom oblaku. Preobraženje Gospodinovo je potvrda njegova identiteta. Glas iz oblaka zapovijeda: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni… Njega slušajte!”. To je poziv na potpunu poslušnost Kristu, čak i kada put vodi kroz patnju.

Petar je želio ostati na gori, podići sjenice i zadržati taj trenutak blaženstva. No, Isus ga vraća u podnožje. Sveti Augustin nas podsjeća da “Život silazi da bude ubijen; Kruh silazi da trpi glad; Put silazi da se umori na putovanju”. Mi ne možemo ostati u izoliranim trenucima duhovnog ushićenja; pozvani smo to svjetlo unositi u tamu svijeta.

Preobraženje Gospodinovo je najava naše proslave i našeg uskrsnuća. Ono nam daje predokus onoga što će Bog učiniti s našim smrtnim tijelo, preoblikujući ga da bude suobličeno njegovu slavnom tijelu. To preobraženje već sada započinje u nama kroz euharistiju. Kao što običan kruh postaje Kristovo Tijelo, tako i mi, blagujući Euharistiju, primamo zalog buduće slave i preobrazbe našega tijela.

Naše preobraženje polako započinje kroz ljubav i služenje. Papa Lav XIV. u enciklici ‘Magnifica Humanitas’ ističe da se ljudsko biće ostvaruje kroz samonadrastanje u ljubavi. Preobrazba nije bijeg od stvarnosti, već ispunjenje čovjeka u Bogu.

Danas smo pozvani slušati Njega, pozvani smo slušati Krista. To znači prepoznati Isusovo lice u onima koji pate, u siromašnima, gladnima i žednima, u odbačenima. Kao što je Isusovo lice zasjalo na gori, tako i mi trebamo dopustiti da Božje svjetlo preobrazi naše poglede i naše postupke.

Preobraženje nam poručuje da križ nije kraj, već put prema slavi. Neka nas ovo nebesko svjetlo ohrabri u našim svakodnevnim borbama. Poput Marije, koja je u svojoj pjesmi „Veliča duša moja Gospodina“ vidjela Božje djelovanje usred teških povijesnih okolnosti, i mi smo pozvani biti glasnici nade u današnjem svijetu.

Zaključimo ovo razmišljanje jednom molitvom Tomislava Šagi-Bunića: „Gospodine, preobrazi moj srce da u svakom čovjeku, s kojim se danas susretnem uspijem prepoznati tebe, Sina Čovječjega koji ćeš me jednoga dana suditi“!