SVAKODNEVNO U 7:30 Posveti svaki trenutak Bogu

ČITANJA:

1Pt 1,10-16;

Ps 98,1-4;

Mk 10,28-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kolonić:

Braćo i sestre, dragi slušatelji,

i u današnjih svega nekoliko redaka iz evanđelja po Marku možemo jasno shvatiti kako su i apostoli bili „samo ljudi“, a na poseban način Petar. Kada bismo ga morali opisati, rekli bismo da je bio zreo čovjek koji je imao i obitelj i posao i svoje mjesto u Kafarnaumu. I uz sve to ili nakon svega toga krenuo je za Isusom. Upravo iz tog razloga dolazi pred Isusa i kaže mu: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ No, nakon toga kao da u zraku ili negdje nedorečeno ostaje pitanje „što ćemo zauzvrat dobiti?“. Isus na to pitanje odgovara poput poslovnog čovjeka, možda baš kao što bi i Petar nekome odgovorio: „Nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“

Iako nam se može učiniti čudnim ili pomalo nerealnim, ali i u ovom pozivu bilo je donekle kao i u „običnom“ poslu: moraš nešto uložiti ili žrtvovati da bi kasnije nešto ostvario ili dobio. Apostoli, iako vjerojatno nesigurni i sa zrncima sumnje ostavljaju sve ono stečeno – materijalno, izgrađeno i ostvareno te odlaze za Isusom. No, ne ide na neki način besplatno jer ipak im je Isus nešto obećao zauzvrat, a to je vječni život.

Braćo i sestre, dok razmišljamo i pomalo pomiješanih misli o ovome što se dogodilo u Evanđelju, prije svega nam je jasno da ne želimo biti proračunati. Koliko nam se puta samo u životu dogodilo da smo nešto sami izračunali, projektirali, planirali, nastojali ostvariti, a onda je sve u jednom trenutku palo u vodu. Možda će nam se isto dogoditi i u današnjem danu.

No, odlučimo li ostaviti – ili jednostavnije rečeno prepustiti u Božje ruke sve naše planove i životne projekte i pothvate, pa čak ako nešto i propadne i ne ostvari se u jedno možemo biti sigurni: nismo radili u prazno jer radili smo s Bogom.

Posvetimo Bogu svaki trenutak današnjega dana.