SVAKODNEVNO U 7:30 Mala djela - izvor radosti, nade i ljubavi u svijetu

ČITANJA:

Dj 5,34-42;

Ps 27,1.4.13-14;

Iv 6,1-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«

Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

Mir vama, dragi slušatelji Katoličkog radija!

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa pred mnoštvom. Ljudi dolaze gledati znamenja i tražiti ozdravljenje, ne brinući o vlastitoj potrebi za hranom. Kasnije, ogladnjevši, tražit će i tu milost. Isus promatra silni svijet i ne gubi strpljenje. Podigne oči i promišlja: kako nahraniti ove ljude, kako dotaknuti njihova srca? U svoje razmišljanje uključuje i učenike, apostole.

Mnogi od nas poznaju osjećaj nedostatka. Ponekad mislimo: „Mogu li uopće pomoći? Imam li dovoljno?“ Upravo to pitanje postavlja i Filip: kako nahraniti tisuće ljudi? Isus ne očajava nad ograničenjem, nego koristi ono što postoji. Uze pet kruhova i dvije ribice, blagoslovi ih i dade ljudima – i dogodilo se čudo. Ono malo, darovano s ljubavlju i vjerom, postaje izobilje.

Prisjetimo se jednostavnog primjera iz svakodnevnog života. Jedan prijatelj, običan čovjek iz našeg kraja, saznao je kako djeca u njegovoj ulici nemaju dovoljno hrane u školskoj kuhinji. Imao je samo nekoliko peciva i jaja. Umjesto da brine koliko će malo moći dati, podijelio je sve što ima. Djeca su blagovala, a on je, gledajući njihovu sreću, osjetio radost koja je nadmašila svaku brigu. Ta jednostavna gesta, mala, ali iskrena, pretvorila se u veliko dobro. Baš kao kod Isusa – ono malo, darovano s vjerom, postaje izobilje.

Isus nas danas potiče da vjeru ne gledamo kao nešto daleko, apstraktno ili teško. Vjera je osobno iskustvo, prisutna u svakodnevnim gestama, riječima i susretima s bližnjima. Kada otvorimo srce, darujemo pažnju, osmijeh, vrijeme ili oprost – tada i mi vidimo čudo. Ne ono spektakularno, nego ono što tiho mijenja živote oko nas.

Kad ljudi vide čudo koje Isus učini, prepoznaju u Njegovim djelima Proroka. I mi, promatrajući svoj život, možemo osjetiti Božju prisutnost u malim gestama. Svaka gesta, koliko god mala bila, nosi snagu uskrsnuća.

Današnji Uskrsni poziv jednostavan je: ne čekaj veliko čudo, ne traži savršen trenutak. Nahrani ljude oko sebe onim što imaš i promatraj kako Bog množi tvoj dar. Tako i mi postajemo bolji, osjetljiviji i više povezani jedni s drugima i s Njim.

Neka nas ovo Evanđelje podsjeti da vjeru ne živimo samo riječima, nego kroz djela koja mijenjaju svakodnevicu. Baš kao što je Isus nahranio mnoštvo, neka i naša mala djela postanu izvor radosti, nade i ljubavi u svijetu.