SVAKODNEVNO U 7:30 Isus se približava srcu koje ga traži

ČITANJA:

Dj 3,1-10;

Ps 105,1-4.6-9;

Lk 24,13-35

Tekst evanđelja:

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«

Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.

Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta:

Dvojica učenika na putu u Emaus prebiru osjećaje, raspravljaju o onome što znaju, što su vidjeli da se dogodilo i što čuju od drugih. Isus iz usta učenika ne čuje nadu, ne osjeća radost njihova srca – čuje se samo duboki uzdah: „A mi se nadasmo!“ Ne mogu zamisliti koliko je bilo teško vjerovati riječima o uskrsnuću dok je Isus ležao u grobu. Mnogi su vjerovali u njega dok je činio čudesa, pa drugi dan već mrmljali. Koliko je tek teško bilo onima koji su vjerovali i živjeli s Njime, pa doživjeli trenutke Spasiteljeve smrti. Jako je zanimljivo što se događa dok učenici raspravljaju. Bog ne odustaje, Božja Riječ neumorno kuca na srce svakog čovjeka.

Učenici spominju i tu činjenicu koja se dogodila: zbunile ih riječi svjedočanstva žena kojima se Uskrsli ukazao živ. Isus, čini mi se, i prekorava i pohvaljuje dobrotu njihova srca. Srce koje možda jest sporo, ali je ostalo zagledano u Boga. Njihov korak jest možda posustao i postao težak, ali još uvijek je u njima želja da koračaju Isusovim putem.

Isus se približava srcu koje misli na njega, srcu koje čezne za njim, koje ga jednostavno traži! Veličina Božje ljubavi ponovno se otkriva u njegovoj blizini dvojici učenika. On zaista nije Bog skriven u visinama, nedokučiv i neshvatljiv. Možda nismo ni svjesni koliko često Bog stoji kraj nas, koliko je snažna njegova blizina našem životu i srcu dok mi koračamo stazom svoga života na zemlji.

Zahvalimo danas Bogu na odluci njegove nenadmašne ljubavi kojom nas je pozvao i darovao nam život. On je odlučio da ti i ja budemo, da živimo i da on bude naš Bog. On vjerno stoji uz nas i prati svaki naš korak, imenom nas zove i želi da čujemo njegov glas, hodamo stazom vječnoga života i živimo u ljubavi koja je jača od smrti.

Učenicima na putu u Emaus Isus počinje govoriti i ponavljati sve što im je već bilo poznato. Počinje naviještati Riječ, sve ono što je zapisano o Njemu. Božja Riječ ne posustaje, ne umara se tražiti prostora u našem srcu, ne umara se tražeći plodno tlo kako bi urodila spasenjem. Božja Riječ dovodi nas blizu, budi nadu i vjeru, otvara nam srca za ljubav. Privlači nas do križa, do žrtvenika i tu nam otvara oči, daje novu perspektivu, uranja nas u dubine – ondje gdje prestaje sve, a ostaje samo Bog i čovjek. Tu dobro vidiš, tu osjećaš ono najbitnije, tu ti je jasna svaka Božja Riječ i Božja gesta ljubavi prema tebi. Uzmite i jedite – Ja sam. U svjetlu Božje Riječi, na žrtveniku križa otkrivaš otajstvo muke, smrti i ulaziš u vječnost. Uskrsli ide s tobom, Uskrsli te prati u životu, pruža ti novu nadu!

Čitajmo, slušajmo i otkrivajmo iznova dubine Božje riječi! Neka nam ona uvijek bude u srcu i na ustima da je možemo vršiti, da joj možemo služiti. Riječ će te dovesti do Isusa koji je izgovara. Osjeti u dubini – srce ti gori ljubavlju. Bog se predaje za tebe, ti se predaješ Njemu.