SVAKODNEVNO U 7:30 Isus te pita: Ljubiš li me?

ČITANJA:

Iz 52,13 – 53,12;

Ps 31,2.6.12-13.15-16.17.25;

Heb 4,14-16; 5,7-9;

Iv 18,1 – 19,42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«

Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:

»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.« I vojnici učiniše tako.

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:

Draga braćo i sestre, Crkva se spominje muke Gospodina našega Isusa Krist, koji je na današnji dan prinio sama sebe kao savršenu žrtvu Ocu da bi dovršio djelo spasenja za nas grešne ljude i oslobodio nas od grijeha i smrti. Pozvani smo danas dozivati si u pamet upravo tu činjenicu da smo ljubljena Božja djeca, te da iz tog istog veličanstvenog razloga možemo ovaj dan posvetiti postu i promišljanju spasonosne muke. Ako netko ne zna što je to ljubav, danas može itekako naučiti što je to prava ljubav koja prihvaća sve naše nesavršenosti, sva naša nerazumijevanja i prihvaćanja iste. Ljubav koja ljubi unatoč našoj ljudskoj prevrtljivosti, nije li to nešto veličanstveno, nešto što je kadra promijeniti svako nezainteresirano i ledeno srce koje i ne želi čuti za Boga. Iz svega rečenog vidimo veličinu te nenametljive ljubavi koja je kadra čekati svakoga od nas da shvatimo da ljubav možda i u našim životima koji se smatramo dobrim vjernicima nije dovoljno ljubljena, shvaćena i poštovana.

Spomenuo sam promišljanje muke i post. Danas Crkva ne slavi svetu misu već obrede koji su sastavljeni od slušanja Božje riječi, tj. Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, klanjanja križu i svete pričesti koja je posvećena na liturgiji Večere Gospodnje na Veliki Četvrtak i na taj način želi nam reći da je današnji dan drugačiji od drugih jer zaručnik je uhvaćen, odvede, mučen i ubijen. Sjetimo se pitanja posta koje su farizeji uputili Isusu za njegove učenike, a on im je jednostavno odgovorio da svatovi ne mogu postiti dok je zaručnik s njima. Zaručnik je odveden, a mi svatovi nakratko smo ostali bez njega i u tim trenutcima nismo pozvani na bijeg i tugovanje već na duboko preispitivanje samih sebe, na kajanje koje pročišćava i oslobađa. Kajanje kakvo je Petar proživio kada ga je Isus pitao tri puta: „Petre, ljubiš li me?“

Postavimo si i mi to pitanje danas dok zaručnik trpi za nas, podnosi muku, sramotu koju mi ne bismo bili kadra podnijeti i umire kao žrtveno janje na drvu križa. Sama izdaja poljupcem od apostola Jude i način na koji su ga uhitili, nije li dno dna ljudske povijesti? Ispitivanje koje je proživio pred veliki svećenikom i Pilatom, nije li katastrofalno ponižavajuće za Boga? Da stvar bude još bolja, Bog je to sve dopustio u svojoj pedagogiji da nama samima pokaže koliko smo u svojoj oholosti jadni i okrutni kada dižemo ruku i glas na Boga koji nas unatoč našoj zaluđenosti i pokvarenosti ljubi, te strpljivo u tišini čeka da se pokajemo i shvatimo svoju bijedu. Pitati ISTINU, što je ISTINA? Nemojmo se čuditi Pilatu, jer isto pitanje i mi upućujemo Isusu kada nije onako kako smo si mi zamislili i kada nije po našoj volji. Sve ovo izgleda zastrašujuće i bezizlazno, jer čovjek se nije mogao dublje zakopati u svoju bijedu nego što se tada zakopao i svaki puta to čini kada se odriče te veličanstvene ljubavi i bira umjesto Boga Barabu razbojnika kojega ionako nisu cijenili i poštovali, jer su znali da je taj isti Baraba propalica i drugorazredni čovjek ondašnjeg vremena.

U povijesti čovječanstva dogodilo se puno puta i dogodit će se iznova dok je svijeta da će ljudi za istinu reći da je laž i odreći se istine kako bi za laž rekli da je istina, jer treba nekome napakostiti i uništiti život. To se događa u svakidašnjici naših života, a dogodilo se i samom Spasitelju, koji je sve to s ljubavlju podnio jer nije izgubio vjeru u čovjeka da će se kada tada spoznavši istinu pokajati. Noseći svoj križ prolazio je pored mnogih koji su ga gledali, vrijeđali, pljuvali i čvrsto ostali pri uvjerenju da je on još jedan lažnjak u povijesti izabranog naroda. S druge strane prolazio je i pored onih koji su duboko u svojim srcima vjerovali da je Istina nepravedno osuđena i onih koji su se već tada kajali oplakujući njegovu muku dobivši zadatak da gledajući njegovu muku oplakuju sebe i grijehe svoje. Sam čin razapinjanja nije li bio stravičan, od kidanja Isusovih haljina, tj. razgolićenja Isusova i njegove intime do pribijanja na križ. Sve mi to olako shvaćamo, ali iz jednog jedinog razloga zato što površno pristupamo ljubavi. Kada govorimo o površnosti, svatko od nas se može naći u njoj, jer često uzimamo samo ono što nam u određenom trenutku odgovara kako kod svakidašnjih stvari tako i po pitanjima vjere.

Vrhunac drame je trenutak kada pogledamo križ Isusov i aktere koji su ostali vjerni do kraja, te koji se nisu ničega odrekli niti sramili, a to je bila majka Isusova, ljubljeni učenik Ivan, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Prije dovršetka svoje muke Isus izgovara riječi: „Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi. Ovim riječima nas povjerava majci koja je pretrpjela mač boli koji joj je probio srce u svim trenutcima ovoga događaja, ali koja je ostala čvrsta i ustrajna u svom majčinskom poslanju. Prije trenutka u kojem je ispustio dušu rekao je: „Žedan sam.“ A što je čovjek tada učinio, dao mu je spužvu namočenu octom. Gorka istina jest da tvrdo srce ljudsko nema smilovanja ni u zadnjim trenutcima ljudskoga života. Nakon toga predao je duh i dovršio djelo ljubavi na kojem nismo često zahvali, već ga dovodimo u pitanje.

Stoga, draga braćo i sestre, puno je detalja iz muke na kojima bismo danas mogli razmatrati satima, kajati se za svoje grijehe i tražiti vječnu ISTINU za oproštenje. Svjesni smo činjenice da možda nismo sposobni odjednom sve njih razmatrati, ali uzmimo onu koja nas najviše dotiče, potiče na zahvalnost i prihvaćanje te nepresušne ljubavi. Amen.